Lijiang

Lijiang 麗江(Lìjiāng)
Liđijang (transliteracija)
Krovovi starog grada Lijianga
Koordinate: 26°53′N 100°14′E / 26.883°N 100.233°E / 26.883; 100.233
Država	Kina
Provincija	Yunnan
Prefektura	Lijiang
Upravno središte	Gucheng
Površina
- Ukupna	21,219 km²
Visina	2,400 m
Stanovništvo (2005.)
- Područje utjecaja	1.137.600
- Gustoća područja utjecaja	53,6/km²
Poštanski broj	674100
Pozivni broj	0888
Službene stranice www.lijiang.gov.cn
Karta
Lijiang

Lijiang (kineski: 麗江市, pinyin: Lìjiāng Shì) je grad-prefektura u južnoj provinciji Yunnan, Kina. Nalazi se u blizini pokrajine Sechuan, na mjestu gdje se Tibetanska visoravan i Yungui visoravan sastaju.

Lijiang je stariji od 800 godina i nekada je bio važnom postajom na starom trgovačkom putu čaja. Grad je najslavniji po urednom sustavu kanala i mostova. Njegova originalna i autohtona arhitektura je djelo njegovih stanovnika, naroda Naxi (胖金). Zbog toga je Stari grad Lijiang upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 1997. god.^[1] kao "izvrstan primjer starog grada koji se prilagodio neravnom terenu na strateškom trgovačkom putu, i zbog jedinstvene arhitekture koja je djelo ujedinjenja elemenata više kultura tijekom stoljeća".

Povijest

Područje Lijianga je kontinuirano naseljeno od paleolitika, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-221. pr. Kr.) je u nadležnosti Shu regije države Qin. U zapadnoj i istočnoj Han dinastiji je bio u županiji Suijiu.

U 13. stoljeću, za vrijeme kasnije južne dinastije Song, preci vladajuće obitelji Mu (木氏) preselili su se iz njihova glavnog središta, Baisha u podnožju planine Shizi, u novi grad poznat kao Dayechang (kasnije Dayan), gdje su počeli izgradnju kuća okruženih gradskim zidinama i rovom.

Nakon što Azong Aliang prenosi vlast 1250ih na cara Yuan Hubiliea, Dayechang je postao administrativno središte. Lijiang Junmin prefektura je osnovana kad je u regiji na vlast došla dinastija Ming 1382. godine. Županu Ajia Adeu je dodijeljeno počasno prezime "Mu" i nasljedna vlast župana; naslov koji su potvrdili vladari dinastije Qing 1660. godine. Nasljedni župani Mu su bili odgovorni za povećanje i uljepšavanje njihova središta u cijelom tom razdoblju.

God. 1723. carski dvor je promijenio svoju politiku i domaće župane su zamijenili imenovani. Prvi ne-nasljedni župan, Yang Bi, stigao je sljedeće godine i započeo s izgradnjom ureda prefekture, vojarne, te obrazovne ustanove u podnožju planine Jinhong. Lijiang županija je nastala kao dio Lijiang Junmin prefekture 1770. godine, a preživjela je sve do kada 1912. godine kada ju je ukinula nova republikanska vlast. Lijiang je nastavio djelovati kao administrativno središte sve dok Lijiang Naxi nije postao autonomna županija.

Ovo područje je sklono potresima, a grad je pretrpio štetu u nekoliko navrata: 148.1, 1515., 1624., 1751., 1895., 1933., 1951., 1961., 1977., i nedavno 3. veljače 1996. godine. Štete i gubitak života su bili teški, osobito u potresu 1951. godine.

Znamenitosti

Stari grad Lijianga (古城, Gǔchéng) je izgrađen na padini planine koja se pruža od sjeverozapada do jugoistoka gdje teče duboka rijeka. Sjeverni dio grada je bio trgovačko središte odakle se glavne ulice zrakasto šire do velike ulice "Sifangjie", koja je dugo bila komercijalno i trgovačko središte sjeverozapadnog dijela provincije Yunnan. Na zapadnoj strani Sifangjie je impozantan trokatni slavoluk Kegongfang ("Carska pregledna vrata"), koji je uokružen zapadnim i središnjim rijekama.

Zapori na bivšim razinama ulica su se koristili za pranje ulica, jedinstven oblik općinskih komunalija. Ulice su popločane s pločama sitnozrnastog crvenog kamena breccia. Voda odavde teče do mosta Shuangshi gdje se grana u tri pritoke. One su spojene mrežom kanala i propusta za opskrbu vodom svake kuće u gradu. Ova opskrba vodom je dopunjena mnogim izvorima i bunarima u samom gradu. Sustav vodotoka ove složenosti zahtijevao je i veliki broj mostova različitih veličinai obilika (ukupno 354). Zbog toga je Lijiang prozvan "Grad mostova".

Odlika Lijiang da je bogatstvo kulture Naxi manjine koji su razvili jedinstven arhitektonski stil koji je spoj elemenata Han i Zang arhitekture. Većina kuća su dvokatnice s Chuandoushi drvenim okvirima ispunjenima adobeom u prizemlju i daskama na katovima. Zidovi su izvana ožbukani i prekriveni vapnom ili gipsom, a tu su i često ploče opeka na kutovima. Kuće imaju popločane krovove i vanjski hodnik ili verandu. Posebna pažnja posvećena je uređenju kuće, osobito u lučnim ulazima (kojih ima više oblika), pregradnim rešetkastim zidovima, vanjskim hodnicima, vratimaa i prozorima, te dvorištima i krovnim gredama. Drveni elementi su savršeno izrezbareni s domaćim i kulturnim elemenatima: lončarijom, glazbenim instrumentima, cvijećem, pticama, itd.

• 
  Krovovi starog grada
• 
  Most u Starom gradu
• 
  Trgovine uz staru ulicu
• 
  Ulaz u palaču obitelji Mu
• 
  Naxi kuća

Gradovi prijatelji

Lijiang ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

• New Westminster, Kanada
• Takayama, Japan
• Kazanj, Rusija
• Roanoke, SAD

Izvori

Vanjske veze

Lijiang na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica grada Arhivirano 2008-09-29 na Wayback Machine-u (en)

• p
• r
• u

Svjetska baština u Kini

Carske grobnice dinastija Ming i Qing • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Mukdenska palača) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu • Chengjiang nalazište fosila • Danxia reljef • Skulpture u stijenama Dazua • Historijski spomenici Dengfenga, Henan • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela • Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu • Kalcitne terase Huanglonga • Gorje Huang Shan • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakota vojskom • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou • Južnokineski krš • Kineski zid • Klasični vrtovi Suzhoua • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi • Stari dio grada Lijianga • Longmen špilje • Nacionalni park Lushan • Ljetna palača u Pekingu • Historijsko središte Makaa • Mogao špilje • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu • Stari dio grada Pingyaoa • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu • Nacionalni park Sanqing Shan • Rezervati Velikog pande u Sečuanu • Planina Tai Shan • Tanšan Xinjianga • Tuloui Fujiana • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu • Kompleksi građevina u planinama Wudanga • Pokrajinski park Wulingyuan • Planina Wutai • Gorje Wuyi • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun • Yin Xu kod Anjanga • Špilje Yunganga • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu • Lokalitet Xanadua

Kineska nematerijalna svjetska baština

Velika pjesma etničke skupine Dong • Farmerski ples kineskih Koreanaca • Festival zmajevskog broda • Epska tradicija Gesar • Glazbalo i glazba Guqina • Glazbena tradicija Hua’er • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta • Kineska kaligrafija • Kineski drvorez • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata • Kineska umjetnost rezanja papira • Kun Quopera • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu • Kirgiški ep Manas • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata • Glazbena izvedba Nanyin • Festival Qiang, kineska nova godina • Budistička umjetnost Regonga • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga • Muzički ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira • Yueju opera