Marko II Carigradski

Marko II
vaseljenski patrijarh Carigrada
CrkvaVaseljenska patrijaršija
Stolovanje završilojesen 1466
PrethodnikGenadije Skolarije[1]
NasljednikSimeon I[1]
Ostale funkcijearhiepiskop Ohrida od 1467

Marko II Ksilokaravis (grčki: Μάρκος Β΄ Ξυλοκαράβης, bugarski: Марк Ксилокарав, makedonski: Марко Ксилокараф) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada od 1465. do 1466.[1] Godine 1467. je postao arhiepiskop Ohrida, a na kom mjestu je ostao do smrti.

Život

Glavni izvor o životu Marka je dokument venecijanskog Senata datiran 26. juna 1466. godine, koji naređuje mletačkim vlastima na Kreti da spriječe Marka i njegovog oca da pronađu utočište na otoku. Iz ovog dokumenta su učenjaci kao Laurent,[2]zaključili da je u junu 1466. Marko bio patrijarh, te da su on i njegova porodica ranije bili na Kreti i suprotstavljali se Firentinskoj uniji katolika i pravoslavaca koju je službeno podržavala Mletačka Republika.

Marko je godine 1464. postao mitropolit Adrianopolja,[3] a u jesen 1465. (ili početkom 1466.) bio izabran za patrijarha uz pomoć laičkih arhonata kao što su veliki hartofilaks Giorgios Galesiotes i veliki eklezijarh Manuel (budući patrijarh Maxim III), te Demetrios Kyritzes, sekretar osmanskog sultana.[2] Sa druge strane je poznato kako ga neki episkopi nisu slavili na Svetoj liturgiji, što se tumači kako ga nisu priznavali kao patrijarha, vjerojatno zbog optužbi za simoniju.

Marko se uglavnom sukobljavao sa plemićima iz nekadašnjeg Trapezuntskog Carstva, preseljenim u Carigrad nakon predaje Trapezunta Osmanlijama 1461. Ta je frakcija imala vlastitog kandidata za mjesto patrijarha, Simeona Trapezuntskog.[4] Simeon je na kraju uspio dobiti mjesto patrijarha, poklonivši 2000 zlatnika osmanlijskim vlastima i tako započevši tradiciju simonije koja će obilježiti carigradsku patrijaršiju u nekoliko sljedećih vijekova.[4] Međutim, prema Laurentu[2] koji Markovo stolovanje smješta iza Simeonovog, upravo je Marko bio taj koji je kupio mjesto patrijarha za 2000 zlatnika.

U svakom slučaju, Marko je mjesto patrijarha napustio na ponižavajući način,[5] pri čemu su mu prijetili kamenovanjem u jesen 1466. ili početkom 1467. Vrlo brzo je, međutim, rehabilitiran te ga je sultan Mehmed II imenovao ohridskim arhiepiskopom.[3] Tada je Ohridska arhiepiskopija bila poluautonomno religijsko središte osmanske Bugarske. Datum Markove smrti nije poznat.

Osporena kronologija

Među učenjacima ne postoji konsenzus u kronologiji stolovanja Marka II.

Učenjaci kao Kiminas (2009),[6] Runciman (1985),[4] Grumel (1958)[7] i episkop Germanos od Sardeisa (1933-8)[8], kao i službeni vebsajt Vaseljenske patrijaršije,[5] slijede kronike Doroteja iz Monemvasije te stolovanje Marka II smještaju prije Patrijarh Simenon I Carigradski|Simeona I]], te, iako se ponekad razlikuju u preciznim datumima, ga datiraju u vremenski raspon između 1465. i 1467.

Laurent (1968),[2] koga slijedi Podskalsky (1988),[9] vjeruje kako su se sukobi sa Simeonom zbili kada je Marko još bio mitropolit Adrinaopolja, te navodi kako je Simeon stolovao prije Marka. Sam Laurent sugeriraa kako je Marko još jednom nakratko stolovao nakon prvog stolovanja Dionisija I na kraju 1471.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Kronologija prema Kiminasu (2009). Za ostale navode v.l Osporena kronologija.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Vitalien, Laurent (1968). „Les premiers patriarches de Constantinople sous la domination turque (1454-1476)”. Revue des études byzantines (26): 229-263(241-2,254-5). DOI:10.3406/rebyz.1968.1407. 
  3. 3,0 3,1 Snegarov, Ivan (1995) [1932]. История на Охридската архиепископия-патриаршия, vol 2 (2 izd.). Sofia. str. 184–6. ISBN 954-430-345-6. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 193–4,200. ISBN 978-0-521-31310-0. 
  5. 5,0 5,1 „Mark II”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 24 July 2011. 
  6. Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 37,45. ISBN 978-1-4344-5876-6. 
  7. Grumel, Venance (1958). Traité d'études byzantines, vol. I: La chronologie. Paris: Presses universitaires de France. str. 437. 
  8. Σάρδεων Γερμανός (1933–38). „Συµβολή εις τους πατριαρχικούς καταλόγους Κωνσταντινουπόλεως από της αλώσεως και εξής”. Ορθοδοξία (8-13). 
  9. Podskalsky, Gerhard (1988). Griechische Theologie in der Zeit der Türkenherrschaft (1453-1821) : die Orthodoxie im Spannungsfeld der nachreformatorischen Konfessionen des Westens. Munchen: C.H. Beck. str. 398. ISBN 978-3-406-32302-7. 
  • p
  • r
  • u
Episkopi Bizanta i Patrijarsi Carigrada
Episkopi Bizant
(do 330)
Sveti Andrija  Stahije  Onisim  Polikarp I  Plutarh  Sedekion  Diogen  Elevterije  Feliks  Polikarp II  Atenodor  Evazije  Lavrentije  Alipije  Pertinaks  Olimpijan  Marko I  Filadelf  Kirijak I  Kastin  Eugenije I  Tit  Dometije  Rufin  Prob  Metrofan  Aleksandar
Arhiepiskopi Konstantinopola
(330–451)
Aleksandar  Pavle I  Euzebije  Makedonije I  Eudoksije  Evagrije  Demofil  Maksim I  Grigorije I  Nektarije  Jovan I Hriuostom  Arsakije  Atik  Sisinije I  Nestorije  Maksimijan  Prokle  Flavijan  Anatolije
Patrijarsi Carigrada
Vizantijski period (451–1453)
Anatolije  Genadije I  Akakije  Fravita  Eufemije  Makedonije II  Timotije I  Jovan II  Epifanije  Antim I  Mena  Evhtihije  Jovan III  Jovan IV  Kirijak II  Toma I  Sergej I  Pir  Pavle II  Petar  Toma II  Jovan V  Konstantin I  Teodor I  Georgije I  Pavle III  Kalinik I  Kir  Jovan VI  German I  Anastazije  Konstantin II  Nikita I  Pavle IV  Tarasije  Nikifor I  Teodot I  Antonije I  Jovan VII  Metodije I  Ignjatije  Fotije I  Stefan I  Antonije II  Nikola I  Eufimije I  Stefan II  Trifun  Teofilakt  Polievkt  Vasilije I  Antonije III  Nikola II  Sisinije II  Sergej II  Eustahije  Aleksije  Mihajlo I  Konstantin III  Jovan VIII  Kozma I  Evstratije  Nikola III  Jovan IX  Lav  Mihajlo II  Kozma II  Nikola IV  Teodot II  Neofit I  Konstantin IV  Luka  Mihajlo III  Kariton  Teodisije I  Vasilije II  Nikita II  Leontije  Dositej  Georgije II  Jovan X  Mihajlo IV  Teodor II  Maksim II  Μanuel I  German II  Metodije II  Manuel II  Arsenije  Nikifor II  German III  Josif I  Jovan XI  Grigorije II  Atanasije I  Jovan XII  Nefon I  Jovan XIII  Gerasim I  Isak  Jovan XIV  Isidor I  Kalist I  Filotej  Makarije  Nil  Antonije IV  Kalist II  Matej I  Eufimije II  Josif II  Mitrofan II  Grigorije III  Atanasije II
Patrijarsi Carigrada
Otomanski period (1453–1923)
Genadije II  Isidor II  Sofronije I  Joasaf I  Marko II  Simeon  Dionisije I  Rafael I  Maksim III  Nefon II  Maksim IV  Joakim I  Pahomije I  Teolept I  Jeremija I  Joanikije I  Dionisije II  Joasaf II  Mitrofan III  Jeremija II  Pahomije II  Teolept II  Matej II  Gavrilo I  Teofan I  Meletije I  Neofit II  Rafael II  Kiril I  Timotije II  Grigorije IV  Antim II  Kiril II  Atanasije III  Neofit III  Partenije I  Partenije II  Joanikije II  Kiril III  Pajsije I  Partenije III  Gavrilo II  Partenije IV  Dionisije III  Kliment  Metodije III  Dionisije IV  Gerasim II  Atanasije IV  Jakov  Kalinik II  Neofit IV  Gavrilo III  Neofit V  Kiprijan  Atanasije V  Kiril IV  Kozma III  Jeremija III  Kalinik III  Pajsije II  Serafim I  Neofit VI  Kiril V  Kalinik IV (III)  Serafim II  Joanikije III  Samjuel  Meletije II  Teodisije II  Sofronije II  Gavrilo IV  Prokopije  Neofit VII  Gerasim III  Georgije V  Kalinik V (IV)  Jeremija IV  Kiril VI  Evgenije II  Antim III  Krisant  Agatangel  Konstantije I  Konstantije II  Georgije VI  Antim IV  Antim V  German IV  Meletije III  Antim VI  Kiril VII  Joakim II  Sofronije III  Joakim III  Joakim IV  Dionisije V  Neofit VIII  Antim VII  Konstantin V  German V  Meletije IV
Patrijarsi Carigrada
Moderni period (od 1923)
Georgije VII  Konstantin VI  Vasilije III  Fotije II  Venuijamin  Maksim V  Atenagora  Dimitrije  Vartolomej
u egzilu u Nikeji ponekad se ne ubraja u partrijarhe