Nukleozid
Azotna baza | Nukleozid | Deoksinukleozid |
---|---|---|
![]() Adenin | ![]() Adenozin A | ![]() Dezoksiadenozin dA |
![]() Guanin | ![]() Guanozin G | ![]() Dezoksiguanozin dG |
![]() Timin | ![]() 5'-Metiluridin m5U | ![]() Timidin dT |
![]() Uracil | ![]() Uridin U | ![]() Dezoksiuridin dU |
![]() Citozin | ![]() Citidin C | ![]() Dezoksicitidin dC |
Nukleozidi su glikozilamini koji se sastoje od nukleobaza (one se često jednostavno nazivaju baze) vezanih za ribozne ili dezoksiribozne šećere putem beta-glikozidne veze. Primeri nukleozida su citidin, uridin, adenozin, guanozin, timidin i inozin.[1][2]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e2/Nucleotides_1.svg/500px-Nucleotides_1.svg.png)
Osobine
Nukleozidi mogu biti fosforilizovani specifičnim kinazama u ćeliji na primarnoj alkoholnoj grupi šećera (-CH2-OH), čime nastaju nukleotidi , koji su molekularni gradivni blokovi DNK i RNK.
Nukleozidi mogu da se formiraju putevima de novo sinteze, posebno u jetri, mada oni u većim količinama nastaju varenjem nukleinskih kiselina iz hrane. U tom procesu nukleotidaze razlažu nukleotide (kao što je timin nukleotid) u nukleozide (npr. timidin) i fosfat. Nukleozidi, se naknadno razlažu u lumenu digestivnog sistema nukleozidazama u nukleobaze i riboze ili dezoksiriboze. Osim toga, nukleotidi mogu biti razloženi unutar ćelije u azotne baze, i ribozu-1-fosfat ili dezoksiribozu-1-fosfat.
Upotreba
U medicini je više analognih nukleozida bilo korišćeno kao antiviralni ili antitumorski agensi. Viralne polimeraze inkorporiraju ta jedinjenja sa non-kanoničkim bazama. Te supstance se aktiviraju u ćelijama putem konverzije u nukleotide. One se administriraju kao nukleozidi, zato što naelektrisani nukleotidi ne mogu lako da prođu kroz ćelijske membrane.
Vidi još
- Adenozin trifosfat (ATP)
- Nukleotid
- Nukleobaza
- Sinteza nukleozida
Reference
Literatura
- Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7.
- p
- r
- u
(NB+pentoza)
(NZ+fosfat)