Slikarske tehnike

Materijali koji se koriste pri stvaranju dvodimenzionalnog likovnog djela (slike) neodvojivi su od samog stvaralačkog procesa. Odabirajući određeni materijal, umjetnik čini prvi korak prema ostvarenju svoje unutarnje slikarske vizije. Izražavajući se u njemu, pokazuje svoju osjetljivost prema svojstvima tog materijala. Vrste materijala direktno utječu na formalne karakteristike djela, ali ipak, neovisno o svojstvima materijala, postoji umjetnikovo htijenje koje ih može preinačiti u čak posve suprotne.

Pod tehnikama podrazumijevamo materijal i način uporabe materijala. Razlikujemo slikarske tehnike u užem smislu riječi, kod kojih je boja u prahu (pigment) vezana različitim vezivnim sredstvima, i druge slikarske tehnike kod kojih su nosioci boje različiti materijali (kamen, staklo itd.)

Za sve slikarske tehnike osim grafičkih kažemo da su direktne jer slika nastaje tako da se boja ili crtež neposredno nanosi na dvodimenzionalnu podlogu. Pod pojmom slikarskih tehnika općenito se smatraju i crtačke, kao i grafičke tehnike, obzirom na dvodimenzionalni karakter crteža, slike i grafike, mada kod nekih tehnika poput asamblaža i kolaža, slika,poprima i treću dimenziju. Ipak sve umjetničke škole i Akademije likovnih umjetnosti razdvajaju odsjeke slikarstva i grafike, obzirom na likovne tehnike i vrste materijala (medije) u kojima nastaju likovni radovi.