Sourou-Migan Apithy

Sourou-Migan Apithy
1. premijer Dahomeja1
Mandat 25. svibnja 1957. – 22. svibnja 1959.
Predsjednik	Hubert Maga
Prethodnik	pozicija utemeljena
Nasljednik	Hubert Maga
2. predsjednik Dahomeja
Mandat 25. siječnja 1964. – 27. studenog 1965.
Prethodnik	Christophe Soglo (v.d.)
Nasljednik	Justin Ahomadégbé-Tomêtin (v.d.)
Rođenje	8. travnja 1913. Porto-Novo, Benin (tada Francuski Dahomej)
Smrt	3. prosinca 1989. Pariz, Francuska
1 Apithy je od 25. svibnja 1957. do 26. prosinca 1958. godine bio potpredsjednik Vladinog savjeta, a od 26. prosinca 1958. do 4. prosinca 1958. godine i predsjednik istog tijela. Radilo se o pretečama funkcije premijera, koja je formalno utemeljena 4. prosinca 1958. godine.

Sourou-Migan Marcellin Joseph Apithy (Porto-Novo, 8. travnja 1913. – Pariz, 3. prosinca 1989.) bio je beninski političar, aktivan u periodu Republike Dahomej. Apithy je bio jedan od najvažnijih političara u procesu osamostaljenja Dahomeja od Francuske, a služio je kao premijer i predsjednik.

Rođen u Porto-Novu 1913. godine, Apithy je srednju školu završio u Bordeauxu, nakon čega je upisao političke nauke u Parizu. Studirao je trgovinu, nakon čega se zaposlio u jednoj francuskoj kompaniji u Zapadnoj Africi kao računovođa. Po završetku fakulteta, aktivirao se u dahomejskoj politici dok je njegova zemlja još uvijek bila francuska kolonija. Nakon ustavnih i administrativnih reformi u Parizu nakon Drugog svjetskog rata, Apithy je postao zastupnik Dahomeja i Togolanda u Ustavotvornoj skupštini u Parizu, koja je radila na Ustavu Četvrte Republike. Apithy je bio dio grupacije u Francuskoj školovanih afričkih političara, zajedno s, među ostalima, Senghorom i Houphouëtom-Boignyjem, koja je imala značajan utjecaj na kreiranje francuske poslijeratne kolonijalne politike. Tokom 50-ih godina, Apithy, Hubert Maga i Justin Ahomadégbé-Tomêtin postaju tri najmoćnija političara u Dahomeju, čija je unutarnja politika bila pod snažnim utjecajem etničkog regionalizma; Apithy je uživao podršku Joruba na jugoistoku, dok su Maga i Ahomadégbé-Tomêtin držali sjever (uz podršku Bariba), odnosno jugozapad (uz podršku Fona).^[1][2] Apithy je istovremeno bio i zastupnik u Narodnoj skupštini u Parizu, a uživao je ugled političkog oportunista koji je lako mijenjao strane ako bi odgovaralo njegovim potrebama.

Godine 1957. postao je potpredsjednik Vladinog savjeta, a naredne godine i predsjednik istog tijela; bila je to preteča funkcije premijera Dahomeja, koja će formalno biti utemeljena 4. prosinca 1958., kada je Apithy prihvatio imenovanje koje mu je predložio Hubert Maga.^[3] Premijer je bio do 1959. godine, a već je 1960. godine postao potpredsjednik Dahomeja u mandatu Huberta Mage.

Interni nemirni doveli su do državnog udara 1963. godine, u kojem je svrgnut Maga. Nakon što je pučist Christophe Soglo nakratko preuzeo vlast kao privremeni predsjednik, ista je 1964. godine predana upravo Apithyju, koji je trebao stabilizirati situaciju. Međutim, nakon što je i to propalo, Apithy je 27. studenog 1965. godine podnio ostavku, a nedugo zatim je vojska ponovo preuzela kontrolu u zemlji. Apithy je pobjegao u Pariz, gdje je ostao sve do 1970. godine, kada se vratio u sam vrh dahomejske politike kao član tročlanog predsjedničkog vijeća, zajedno s Magom i Ahomadégbéom-Tomêtinom. Iako u ovoj iteraciji Apithy nikada nije preuzeo dužnost predsjednika, bio je aktivan član vladajuće strukture koja je dobila nadimak "Troglava neman", a bila je točna preslika one iste vladajuće strukture koja je vladala Dahomejom početkom 60-ih godina.

"Troglava neman" vladala je Dahomejom do 1972. godine, kada je svrgnuta u puču, čiji je predvodnik bio Mathieu Kérékou. Sva tri člana vijeća su uhapšeni te su u zatvoru proveli devet godina, sve dok ih Kérékou 1981. godube nije pustio na slobodu.^[4] Apithy se tada preselio u Pariz, gdje je živio do svoje smrti 1989. godine.

Reference

Literatura

• Carter, Gwendolen Margaret (ed.) (1963), „Dahomey”, Five African States; Responses to Diversity: the Congo, Dahomey, the Cameroun Federal Republic, the Rhodesias and Nyasaland, South Africa, Ithaca, New York: Cornell University Press, OCLC 413212 .
• Danopoulos, Constantine Panos (1988), The Decline of Military Regimes: The Civilian Influence, Boulder, Colorado: Westview Press, ISBN 0-8133-7304-2, OCLC 15162972 .
• Decalo, Samuel (December 1970), „Full Circle in Dahomey”, African Studies Review (African Studies Association) 13 (3): 445–457, DOI:10.2307/523497, JSTOR 523497 .
• Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR 4190033 .
• Decalo, Samuel (1976), Historical Dictionary of Dahomey (People's Republic of Benin), Metuchen, New Jersey: Scarecrow Press, ISBN 0-8108-0833-1, OCLC 1959674 .
• Dossou-Yovo, Noel (September 1999), „The Experience of Benin”, International Journal on World Peace 16 (3), ISSN 0742-3640, OCLC 211426384 ^{[mrtav link]}.
• Hudgens, Jim; Trillo, Richard; Calonnec, Nathalie (2003), The Rough Guide to West Africa, London: Rough Guides, ISBN 1-84353-118-6, OCLC 176832097 .
• Ihonvbere, Julius Omozuanvbo; Mbaku, John Mukum (2003), Political Liberalization and Democratization in Africa: Lessons from Country Experiences, Westport, Connecticut: Praeger, ISBN 0-313-05151-8, OCLC 60127996 .
• Kneib, Martha (2007), Benin, Cultures of the World, Tarrytown, New York: Marshall Cavendish, ISBN 0-7614-2328-1, OCLC 62109915 .
• Matthews, Ronald (1966), African Powder Keg: Revolt and Dissent in Six Emergent Nations, London: The Bodley Head, OCLC 246401461 .
• Ronen, Dov (1975), Dahomey: Between Tradition and Modernity, Ithaca, New York: Cornell University Press, ISBN 0-8014-0927-6, OCLC 1527290 .
• Staniland, Martin (1973), „The Three-Party System in Dahomey: I, 1946-1956”, The Journal of African History (Cambridge University Press) 14 (2): 491–504, DOI:10.1017/S0021853700012846, JSTOR 180543 .
• Staniland, Martin (1973), „The Three-Party System in Dahomey: II, 1956-1957”, The Journal of African History (Cambridge University Press) 14 (3): 291–312, DOI:10.1017/S0021853700012573, JSTOR 180450 .
• West Africa Publishing Company (1971), West Africa .
• 1st page on the French National Assembly website
• 2nd page on the French National Assembly website

• p
• r
• u

Premijeri Benina

Francuski Dahomej (1957–1958) • Republika Dahomej (1958–1975) • NR Benin (1975–1990) •  Benin (1990–danas)

• Sourou-Migan Apithy (1957–1959)^a
• Hubert Maga (1959–1960)
• Pozicija ukinuta (1961–1963)
• Christophe Soglo (1963–1964)^b
• Justin Ahomadégbé-Tomêtin (1964–1965)
• Christophe Soglo (1965–1967)
• Maurice Kouandété (1967–1968)
• Pozicija ukinuta (1968–1990)
• Nicéphore Soglo (1990–1991)
• Pozicija ukinuta (1991–1996)
• Adrien Houngbédji (1996–1998)
• Pozicija ukinuta (1998–2011)
• Pascal Koupaki (2011–2013)
• Pozicija upražnjena (2013–2015)
• Lionel Zinsou (2015–2016)
• Pozicija upražnjena (2016–danas)

^a Apithy je isprva bio potpredsjednik Vladinog savjeta (1957–1958), a onda predsjednik istog tijela (1958), prije nego je obnašao dužnost predsjednika privremene vlade Dahomeja (1958–1959); iako se radi o funkcijama koje su identične onoj premijera, Apithy osobno nikada nije imao tu titulu. Prvi premijer bio je Maga.
^b Soglo je svoj prvi premijerski mandat (1963–1964) odradio kao predsjednik privremene vlade formirane nakon državnog udara.