Zavjetrinski otoci (Antili)

Položaj ovih otoka u odnosu na sjevernu obalu Južne Amerike

Otoci zavjetrine je naziv za sjeverni dio Malih Antila. Postoji i istoimena skupina Društvenih otoka u Tihom oceanu. Ovi se otoci nalaze iznad zone u kojoj pušu sjeveroistočni pasati pa se tako nalaze, na neki način, u "zavjetrini", za razliku od otoka privjetrine koji su upravo unutar zone pasata, pa se zato tako i zovu.

Ova otočna skupina ima ukupnu površinu od 12.000 km² s oko tri milijuna stanovnika. Politički, otoci pripadaju dijelom Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Nizozemskoj, dok su ostali nezavisne države.

Protežu se u luku od Portorika u smjeru jugoistoka i uglavnom su vulkanskog porijekla. Na njih se dalje prema jugoistoku nadovezuju otoci privjetrine.

Međutim, ova je podjela vrlo upitna. Nema "čvrstih" dokaza ni za jednu kategorizaciju, i različiti narodi ih različito smještaju, odnosno nazivaju. Ovdje navedena podjela slijedi britansku definiciju (isto vrijedi i za otoke privjetrine).

Otoci zavjetrine

  • Djevičanski otoci (i britanski i SAD-a)
  • Angvila (britanski)
  • Sveti Eustahije (nizozemski)
  • Sveti Martin (nizozemski i francuski)
  • Sveti Bartolomej (francuski)
  • Saba (nizozemski)
  • Barbuda (dio Antigve)
  • Sveti Kristofor i Nevis (nezavisan)
  • Antigva (nezavisna)
  • Montserrat (britanski)
  • Gvadalupa (dio francuski)
  • Marie-Galante (dio Gvadalupe)
  • Dominika (nezavisna)

Povezano

  • Privjetrinski otoci
Zavjetrinski otoci (Antili) na Wikimedijinoj ostavi
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 239927304
  • LCCN: sh85075697
  • SUDOC: 027864863
  • NKC: ge867167