Zenon iz Tarsa

Zenon iz Tarsa (starogrčki: Ζήνων ὁ Ταρσεύς, Zenon ho Tarseus; fl. 200. pne.) bio je starogrčki stoički filozof i sin Dioskoridov.

Život

Zenon je bio Hrizipov učenik.[1] Kada je Hrizipumro oko 206. pne., Zenon ga je naslijedio kao četvrti voditelj stoičke škole u Ateni.[2]

Prema Diogenu Laertiju, napisao je vrlo malo knjiga, ali je iza sebe ostavio velik broj učenika.[1] Prema svjedočenju Filodema, Zenon je pobijao mišljenja peripatetičkog filozofa Hijeronima s Rodosa u "pet knjiga protiv Hijeronima" (Filodem, Sto. Index Stoicorum, 48, fr. 18).[3]

O Zenoovim filozofskim pogledima malo se zna. Očito je bio ortodoksni stoik, ali je sumnjao u doktrinu požara svemira.[2] To je bila značajna modifikacija fizičke teorije stoika, koji su smatrali da se svemir povremeno rastvara u vatri.[4]

Nije poznato kada je umro. Na čelu stoičke škole naslijedio ga je Diogen iz Babilona.

Reference

  1. 1,0 1,1 Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 35; cf. VII, 41, 84.
  2. 2,0 2,1 Euzebije, Praeparatio Evangelica, XV, 18.
  3. Eudaimonia and well-being: ancient and modern conceptions. Academic Printing & Publishing. 2003. str. 80. 
  4. Smith 1867, s.v. Zenon (4)

Literatura

  • p
  • r
  • u
Stoicizam
Filozofi
Stara stoa
Srednja stoa
Nova stoa
Filozofija
  • Stoicizam
    • kategorije
    • logika
    • strasti
    • fizika
  • Neostoicizam
  • Moderni stoicizam
Koncepti
  • Adiaphora
  • Apatheia
  • Ataraxia
  • Ekpyrosis
  • Eudaimonia
  • Katalepsis
  • Kathekon
  • Logos
  • Oikeiôsis
  • Pneuma
  • Prohairesis
  • Sophos
Djela
Epiktet
  • Razgovori
  • Enchiridion
Marko
Aurelije
  • Meditacije
Seneka
  • Pisma Luciliju
  • Eseji:
  • O dobročinstvima
  • O kratkoći života
  • O blagosti
  • O postojanosti mudraca
  • O gnjevu
  • O dokolici
  • O proviđenju
  • O spokojstvu duše
  • O sretnom životu
  • Utjehe
Drugo
  • Predavanja (Muzonije Ruf)
  • O strastima (Hrisip)
  • Država (Zenon)
Povezano
  • Paradoxa stoicorum
  • Stoicorum veterum fragmenta
  • Stoička opozicija
  • Moralni intelektualizam