Dejvid Bruster

Dejvid Bruster
Dejvid Bruster
Ime po rođenjuDavid Brewster
Druga imenaSir David Brewster
Datum rođenja(1781-12-11)11. decembar 1781.
Mesto rođenjaKanongejt, Džedbaro, Roksbergšir
 Škotska, Velika Britanija
Datum smrti10. februar 1868.(1868-02-10) (86 god.)
Mesto smrtiGatonsajd, Roksbergšir
 Škotska, Ujedinjeno Kraljevstvo
PrebivališteŠkotska
DržavljanstvoVelika Britanija
ObrazovanjeFizika, matematika, astronomija
UniverzitetUniverzitet u Edinburgu
DelovanjeFizička optika, Brusterov ugao, fotoelastičnost, stereoskop, kaleidoskop[1]

Ser Dejvid Bruster KH PRSE FRS FSA (škot.) FSSA MICE (11. decembar 1781 – 10. februar 1868) bio je škotski naučnik, izumitelj, autor, i akademski administrator. U nauci on je prvenstveno zapamćen po svom eksperimentalnom radu u polju fizičke optike, sa naglaskom na izučavanju polarizacije svetlosti, i po otkriću Brusterovog ugla. On je proučavao birefringenciju kristala pod pritiskom i otkrio fotoplastičnost,[2] čime je začeo polje optičke mineralogije.[3] Zbog njegovih doprinosa, Vilijam Vevel ga je nazvao „ocem moderne eksperimentalne optike” i „Johanom Keplerom optike.”[4]

Kao pionir fotografije, Bruster je izumeo poboljšani stereoskop,[5] koji je on nazivao „lentikularnim stereoskopom” i koji je postao prvi prenosni uređaj za 3D gledanje.[6] On je isto tako izumeo binokularnu kameru,[7][8] dva tipa polarimetra,[9] polizonska sočiva, svetionički iluminator,[10] i kaleidoskop.

Bruster je bio prezviterijanac i hodao je ruku pod ruku sa svojim bratom na prekidnoj procesiji kojom je formirana Slobodna crkva Škotske.[11] Kao istoričar nauke, Bruster je stavljao fokus na život i rad svog heroja, Isaka Njutna. Bruster je objavio detaljnu Njutnovu biografiju 1831. godine i kasnije je postao prvi naučni istoričar koji je pregledao mnoge dokumente u Njutnovoj kolekciji manuskripata. Bruster je isto tako napisao brojne radove popularne nauke,[12] i bio je jedan od osnivača Britanske naučne asocijacije,[13][14] čiji je bio predsednik 1849. godine. On je postao javno lice visokog obrazovanja u Škotskoj, služeći kao dekan Univerziteta u Sent Andrusu (1837–59) i kasnije Univerziteta u Edinburgu (1859–68). Bruster je isto tako bio urednik Edinburške enciklopedije sa 18 tomova.

Život

Dejvid Bruster je rođen u Kanongejtu u Džedbergu, Roksburgšir, u porodici Margaret Ki (1753–1790) i Džejmsa Brustera (oko 1735–1815), rektora Džedburške gimnazije i učitelja visokog ugleda.[15] Dejvid je bio treće od šestoro dece, dve ćerke i četiri sina: Džejms (1777–1847), sveštenik u Krejgu, Feriden; David; Džordž (1784–1855), sveštenik u Skuniju, Fife; i Patrik (1788–1859), sveštenik u opatijskoj crkvi, Pejsli.[3]

Sa 12 godina, Dejvid Bruster je maturirao na Univerzitetu u Edinburgu sa namerom da postane sveštenik. Magistrirao je 1800. godine, bio je licenciran kao sveštenik Crkve Škotske, a zatim je u nekoliko navrata propovedao po Edinburgu.[16] Do tada je Bruster već pokazao snažnu sklonost prirodnim naukama i uspostavio je blisku vezu sa Džejmsom Vejčem iz Inčbonija. Vejč, koji je uživao reputaciju lokalnog čoveka nauke i bio je posebno vešt u pravljenju teleskopa, ser Valter Skot ga je okarakterisao kao „samoukog filozofa, astronoma i matematičara“.[17]

Brusterov zakon

Prema Brusterovom pravilu prelomljeni zrak (refrakcija) potpuno je linearno polarizovan ako svetlost pada na ravnu površinu pod takvim uglom da su odbijeni (reflektovani) i prelomljeni zrak normalni.

Dejvid Bruster je ispitivanjem dokazao da od nepolarizovanog talasa svetlosti refleksijom na prozirnom sredstvu nastaje polarizovani talas samo onda, kad je ugao između reflektovanog (polarizovanog) i prelomljenog zraka prav ugao, to jest kada je:

α + β = 90 {\displaystyle \alpha +\beta =90^{\circ }}

Budući da je indeks loma n:

n = sin α sin β {\displaystyle n={\frac {\sin \alpha }{\sin \beta }}}

a iz prvog izraza izlazi:

β = 90 α {\displaystyle \beta =90^{\circ }-\alpha }

to je:

n = sin α sin ( 90 α ) = sin α cos α {\displaystyle n={\frac {\sin \alpha }{\sin(90^{\circ }-\alpha )}}={\frac {\sin \alpha }{\cos \alpha }}}

ili:

n = tan α {\displaystyle n=\tan \alpha }

Prema tome Brusterov zakon glasi: Ako je tangens ugla upadanja nepolarizovanog zraka na neko prozirno sredstvo jednak indeksu loma toga sredstva, onda je reflektovani zrak potpuno (totalno) polarizovan.

Kako je indeks loma stakla n = 1,53 to iz jednačine n = tg α izlazi da je ugao totalne polarizacije za staklo α ≈ 57°. Reflektovana svetlost je polarizovana i kod drugih upadnih uglova, ali samo delimično. Refleksijom na vodi nastaje potpuna polarizacija kada je tg α = 4/3, odnosno α ≈ 53°. Upadni ugao α, za koji je odbijeni (reflektovani) zrak potpuno (totalno) polarizovan zove se ugao potpune polarizacije. Oscilovanje polarizovanog zraka, koji se odbije refleksijom nepolarizovane svetlosti je normalno na ravan upadanja.[18]

Kaleidoskop

Unutrašnjost kaleidoskopa.

Kaleidoskop (eng. kaleidoscope, od grč. εἶδος: slika) optička je naprava, cev duž koje su postavljena najčešće tri pravougaona ogledala, međusobno nagnuta pod oštrim uglom, obično od 60° ili 72°. Na jednoj je strani cevi otvor za posmatračevo oko, a na drugoj prozirna komorica u kojoj se nalaze šarena stakalca ili neki drugi sitni pomični predmeti. Kako se cev vrti (rotira), sitni predmeti na njenom kraju menjaju položaje, a višestrukom refleksijom nastaje niz centralnosimetričnih figura, koje čine vrlo lepe slike. Izumeo ga je i patentirao Dejvid Bruster 1817. godine.[19]

Vidi još

  • Brusterov ugao
  • Bruster krater
  • Brusterit

Reference

  1. ^ Mary Bellis, The History of the Kaleidoscope[мртва веза]
  2. ^ Thomas J. Bress (2009), "The Influence of Processing and Fluid Parameters on Injection Molding Flow". University of Michigan. ISBN 978-1-109-11089-0. стр. 14.
  3. ^ а б A. D. Morrison-Low (2004) "Brewster, Sir David (1781–1868)" in Oxford Dictionary of National Biography . doi:10.1093/ref:odnb/3371.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  4. ^ William Whewell (1859) History of the Inductive Sciences. D. Appleton. p. 133
  5. ^ John Werge (1890). The Evolution of Photography. Piper and Carter
  6. ^ International Stereoscopic Union (2006) "Stereoscopy", Numbers 65–72, p. 18. "In 1849 Scottish scientist Sir David Brewster invents the lenticular stereoscope, the first practical, portable, 3D viewing device. This stereoscope used refractive lenses and began the protocol of having the stereo pairs mounted side by side."
  7. ^ Sir David Brewster. historiccamera.com
  8. ^ Thomas L. Hankins; Robert J. Silverman (1995). Instruments and the Imagination. Prinston University Press. стр. 157. ISBN 9780691606453. 
  9. ^ Walter G. Egan, Society of Photo-optical Instrumentation Engineers (1992), "Polarization and remote sensing: 22–23 July 1992", p. 225
  10. ^ „Sir David Brewster - Brewster Kaleidoscope Society”. Brewster Kaleidoscope Society. 
  11. ^ Wylie, James Aitken (1881). Disruption worthies : a memorial of 1843, with an historical sketch of the free church of Scotland from 1843 down to the present time. Edinburgh: T. C. Jack. стр. 59—64. Приступљено 18. 8. 2018. 
  12. ^ In the words of the Round Table Journal (1868): "Sir David Brewster...did more, probably, than has been done by any other one man for the popularization of science." H. E. and C. H. Sweeter, p. 124
  13. ^ „The BAAS: Origins and Beginnings”. Архивирано из оригинала 12. 12. 2013. г. Приступљено 16. 1. 2014. . baas.research.glam.ac.uk
  14. ^ Science, Optics & You, Pioneers in Optics: "Sir David Brewster", Florida State University
  15. ^ Gordon, Margaret Maria (1881). The home life of Sir David Brewster (3rd изд.). Edinburgh: D. Douglas. Приступљено 18. 8. 2018. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  16. ^ Wylie, James Aitken (1881). Disruption worthies : a memorial of 1843, with an historical sketch of the free church of Scotland from 1843 down to the present time. Edinburgh: T. C. Jack. стр. 59—64. Приступљено 18. 8. 2018. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  17. ^ Chisholm 1911. sfn грешка: no target: CITEREFChisholm1911 (help)
  18. ^ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
  19. ^ Kaleidoskop, "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.

Literatura

  • Wylie, James Aitken (1881). Disruption worthies : a memorial of 1843, with an historical sketch of the free church of Scotland from 1843 down to the present time. Edinburgh: T. C. Jack. стр. 59—64. Приступљено 18. 8. 2018. 
  • Gordon, Margaret Maria (1881). The home life of sir David Brewster. D. Douglas. стр. 221—236. Приступљено 18. 9. 2011.  Downloadable archive copy
  • Brewster, David (1854). The Creed of the Philosopher and the Hope of the Christian. Murray (reissued by Cambridge University Press. 2009. ISBN 978-1-108-00416-9.)
  • Brewster, Sir David (1858). The kaleidoscope, its history, theory and construction with its application to the fine and useful arts. J. Murray. Приступљено 18. 9. 2011.  PDF copy
  • "The Home Life of Sir David Brewster" (1869). Written by his daughter Margaret Maria Gordon.
  • Andersson, L. E.; Whitaker, E. A. (1982). NASA Catalogue of Lunar Nomenclature. NASA RP-1097. 
  • Bussey, B.; Spudis, P. (2004). The Clementine Atlas of the Moon. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-81528-4. 
  • Cocks, Elijah E.; Cocks, Josiah C. (1995). Who's Who on the Moon: A Biographical Dictionary of Lunar Nomenclature. Tudor Publishers. ISBN 978-0-936389-27-1. 
  • McDowell, Jonathan (15. 7. 2007). „Lunar Nomenclature”. Jonathan's Space Report. Приступљено 2007-10-24. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  • Menzel, D. H.; Minnaert, M.; Levin, B.; Dollfus, A.; Bell, B. (1971). „Report on Lunar Nomenclature by the Working Group of Commission 17 of the IAU”. Space Science Reviews. 12 (2): 136—186. Bibcode:1971SSRv...12..136M. S2CID 122125855. doi:10.1007/BF00171763. 
  • Moore, Patrick (2001). On the Moon. Sterling Publishing Co. ISBN 978-0-304-35469-6. 
  • Price, Fred W. (1988). The Moon Observer's Handbook. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-33500-3. 
  • Rükl, Antonín (1990). Atlas of the Moon. Kalmbach Books. ISBN 978-0-913135-17-4. 
  • Webb, Rev. T. W. (1962). Celestial Objects for Common Telescopes (6th revised изд.). Dover. ISBN 978-0-486-20917-3. 
  • Whitaker, Ewen A. (1999). Mapping and Naming the Moon. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-62248-6. 
  • Wlasuk, Peter T. (2000). Observing the Moon. Springer. ISBN 978-1-85233-193-1. 

Spoljašnje veze

Dejvid Bruster na Vikimedijinoj ostavi.
  • The Brewster Kaleidoscope Society
  • David Brewster на сајту Пројекат Гутенберг (језик: енглески)
  • Dejvid Bruster на сајту Internet Archive (језик: енглески)
  • Dejvid Bruster на сајту LibriVox (језик: енглески)
  • Brewster's (1831) "On a new analysis of solar light, indicating three primary colours, forming coincident spectra of equal length," Transactions of the Royal Society of Edinburgh, vol. 12, p. 123-136. - digital facsimile from the Linda Hall Library
  • Brewster's (1834) "On the colours of natural bodies," Архивирано на сајту Wayback Machine (29. октобар 2020) Transactions of the Royal Society of Edinburgh, vol. 12, p. 538-545. - Linda Hall Library
  • Brewster's (1835) A treatise on optics Архивирано на сајту Wayback Machine (21. октобар 2020) - Linda Hall Library
  • Letters on Natural magic Addressed to Sir Walter Scott From the Rare Book and Special Collection Division at the Library of Congress
  • p
  • r
  • u
  • Astlei Cooper (1801)
  • Vilijam Hajd Volaston (1802)
  • Richard Chenevik (1803)
  • Smithson Tennant (1804)
  • Humphri Davi (1805)
  • Thomas Andrev Knight (1806)
  • Everard Home (1807)
  • Vilijam Henri (1808.)
  • Edvard Troton (1809)
  • Benjamin Collins Brodie (1811.)
  • Villiam Thomas Brande (1813)
  • James Ivori (1814)
  • Dejvid Bruster (1815)
  • Henri Kejter (1817)
  • Robert Sepings (1818)
  • Hans Kristijan Eršted (1820)
  • Edvard Sabin / Džon Heršel (1821)
  • Vilijam Baklend (1822)
  • John Pond (1823)
  • John Brinklei (1824)
  • Fransoa Arago / Peter Barlou (1825)
  • Džames Sout (1826)
  • Vilijam Praut / Henri Foster (1827)
  • Džeorge Bidel Airi (1831)
  • Majkl Faradej / Simeon Denis Pison (1832)
  • Đovani Antonio Amedeo Plana (1834)
  • Vilijam Snou Haris (1835)
  • Džons Jacob Berzelius / Francis Kiernan (1836)
  • Antoan Sezar Bekerel / John Frederic Daniell (1837)
  • Karl Fridrih Gaus / Majkl Faradej (1838)
  • Robert Braun (1839)
  • Justus fon Libig / Jackues Charles Francois Sturm (1840)
  • Georg Ohm (1841)
  • Džames MacCullagh (1842)
  • Džean-Baptiste Dumas (1843)
  • Karlo Mateuči (1844)
  • Teodor Švan (1845)
  • Irben Leverije (1846)
  • Džon Herchel (1847)
  • Džon Kuč Adams (1848)
  • Roderick Murchison (1849)
  • Peter Andreas Hansen (1850)
  • 1731–1750
  • 1751–1800
  • 1801–1850
  • 1851–1900
  • 1901–1950
  • 1951–2000
  • 2001–sad
Normativna kontrola Уреди на Википодацима
Međunarodne
  • FAST
  • ISNI
  • VIAF
Državne
  • Španija
  • Francuska
  • BnF podaci
  • Nemačka
  • Izrael
  • Belgija
  • Sjedinjene Države
  • Švedska
  • Češka
  • Australija
  • Grčka
  • Holandija
  • Poljska
  • Vatikan
Akademske
  • Međunarodni indeks biljnih imena
  • MathSciNet
  • zbMATH
Umetničke
  • Musée d'Orsay
  • Photographers' Identities
  • RKD Artists
  • ULAN
Ljudi
  • Deutsche Biographie
  • Trove
Ostale
  • COBISS.SI
  • SNAC
  • IdRef
Portal:
  •  Biografija