Andy Schleck

Andi Šlek

Datum rođenja (1985-06-10)10. 6. 1985.
Visina 1,86 m
Težina 67 kg
Disciplina drumski

Andi Rajmond Šlek (luks. Andy Schleck, IPA[ɑndi ʀɑɪ̯mond ʃlæk]; 10. jun 1985) bivši je luksemburški profesionalni biciklista u periodu od 2005. do 2014. godine. Andi je najveći uspeh ostvario 2010. godine, osvojivši Tur de Frans. Andijev stariji brat, Frenk Šlek je takođe profesionalni biciklista, a njegov najstariji brat je političar u Luksemburgu. Njegov otac, Džoni Šlek je takođe bio biciklista, osvojio je jednu etapu na Vuelta a Espanji, a na Tur de Fransu je radio za dva pobednika, 1968. za Jana Jansena i 1973. za Luisa Okanju.

Karijera

Početak karijere

Andi se 2004. godine, pridružio Rube timu, gde je privukao pažnju Sirilu Gimardu, sportskom direktoru koji je bio poznat kao sportski direktor nekoliko šampiona Tur de Fransa, Bernara Inoa, Lusjena Van Impea, Lorana Finjona i Grega Lemonda. Gimard je uporedio Andija sa Finjonom. Kao amater, Andi je osvojio trku Fleča Sud.

Sa 19 godina, 2005. se pridružio starijem bratu Frenku Šleku u timu CSC, kada su njih dvojica međusobno podelili nacionalno prvenstvo, tako što je Frank osvojio drumsku trku, a Andi trku na hronometar.

Andi je 2006. godine doživeo pad na trci gran pri Šole i pauzirao je osam nedelja, a onda se vratio na Vuelta Katalonija trci u maju. U julu, nekoliko dana nakon što je njegov brat Frenk osvojio Alp d' Uez etapu na Tur de Fransu, Andi je pobedio brdsku etapu na Sašen Turu.

Godine 2007. Andi je debitovao na grand tur trkama i osvojio je drugo mesto na Điro d'Italiji, iza Danila Di Luke i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Na Turu Romandije osvojio je osmo, a na Điru Lombardije četvrto mesto.

Godine 2008. osvojio je četvrto mesto na Lijež—Bastonj—Liježu, šesto na Turu Švajcarske, a zatim je debitovao na Tur de Fransu, gde je završio na 12 mestu i igrao je veliku ulogu za suvozača Karlosa Sastrea, koji je osvojio Tur, a CSC je bio najbolji tim.

2009

2009. godine osvojio je najveću trku u dotadašnjoj karijeri, Lijež—Bastonj—Lijež i postao je prvi Luksemburžanin koji je osvojio trku od 1954. kada je pobednik bio Markel Ernzer.

Nakon osvojenog Tura 2008. Karlos Sastre je napustio CSC tim i lideri na Turu 2009. godine, bili su braća Šlek. Andi je osvojio drugo mesto, završivši iza Alberta Kontadora i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, a zabeležio je i treće mesto na etapi 17.

2010

Godine 2010. osvojio je šesto mesto na Lijež—Bastonj—Liježu i deveto mesto na Fleš Valonu.

Na Tur de Fransu, Andi je vodio veliku borbu sa Albertom Kontadorom, ali je opet ostao drugi, 39 sekundi iza i osvojio je još jednom klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Presudni momenat Tura bio je kada je Andiju Šleku spao lanac, a Kontador nije stao da ga sačeka. Na toj etapi je Andi izgubio upravo 39 sekundi, Kontador je preuzeo vođstvo i sačuvao ga je do kraja.

U februaru 2012. Kontadoru su poništeni svi rezultati ostvareni 2010. i 2011. godine i titula pobednika Tur de Fransa 2010. dodeljena je Andiju Šleku.

Nakon Tur de Fransa, Andi je osvojio nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar.

2011

Na kraju 2010. godine, Andi i Frenk su prešli u Leopard Trek tim. U aprilu, Andi Šlek je osvojio treće mesto na Lijež—Bastonj—Liježu, a zatim i etapu na Turu Švajcarske.

Na Tur de Fransu, Šlek je imao slabiji start, ali je popravio poziciju u planinama u došao do petog mesta. U dugom solo napadu, Andi je pobedio na Kol de Galibijeu, na etapi 18, a nakon etape 19, preuzeo je lidersku majicu, ali nije uspio da je odbrani na hronometru na etapi 20 i u tom trenutku je osvojio treći put drugo mesto. Njegov brat Frenk osvojio je treće mesto i tako su postali prva braća koja su osvojila podijum u istoriji Tur de Fransa.

2011. je bila zadnja uspešna godina za Andija Šleka.

2012—2014

Leopard Trek tim se 2012. godine spojio sa Rejdiošek timom i novi naziv je bio Rejdiošek—Nisan.

Andi je u maju proglašen za šampiona Tura 2010. a zatim je doživio pad na četvrtoj etapi na Kriterijumu Dofine, zbog kojeg je morao da propusti Tur de Frans. Pokušao je da se vrati u oktobru na Turu Pekinga.

Šlek je 2013. godine vozio trku Tur Daun Ander, ali nije uspeo da je završi, doživevši problem na zadnjoj etapi, Andi je bio zadnji u generalnom plasmanu.

Prva trka koju je uspio da završi je Lijež—Bastonj—Lijež. Loše stanje zbog povrede se nastavilo i Andi nije završio Tireno Adriatiko, Tur Omana i Amstel gold rejs, dok je na Fleš Valonu uspio da završi na 86 mestu. U sklopu priprema za Tur de Frans, Andi je vozio tur Švajcarske, gde je završio tek na 40 mestu. Na Tur de Fransu, Andi je pokušao sa napadima na nekoliko brdskih etapa, ali bez uspeha, na kraju je završio na 20 mestu.

Andi Šlek je vozio Tur de Frans i 2014. godine, ali nije uspio da ga završi, nakon čega je odlučio da završi karijeru.

Kraj karijere

Nakon pada na trećoj etapi na Tur de Fransu 2014. Andi Šlek se povukao sa Tura i objavio kraj karijere. U martu 2015. otkrio je plan o otvaranju prodavnice i kafića, što je ostvario u februaru 2016. godine, u sklopu čega je otvoren i mali muzej sa suvenirima Andija Šleka.

Vidi još

Spoljašnje veze

Andy Schleck na Wikimedijinoj ostavi
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rezultati Andija Šleka na Tur de Fransu
  • Zvanični veb sajt Arhivirano 2011-07-11 na Wayback Machine-u
  • Internet prezentacija braće Šlek Arhivirano 2011-07-11 na Wayback Machine-u
  • Rezultati i profil bicikliste na sajtu biciklističkog tima Sakso Bank Arhivirano 2009-03-07 na Wayback Machine-u
  • Profil i olimpijski rezultati Andija Šlenka Arhivirano 2010-07-23 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
  • 1975: Francesco Moser
  • 1976: Enrique Martínez Heredia
  • 1977: Dietrich Thurau
  • 1978: Henk Lubberding
  • 1979: Jean-René Bernaudeau
  • 1980: Johan van der Velde
  • 1981: Peter Winnen
  • 1982: Phil Anderson
  • 1983: Laurent Fignon
  • 1984: Greg LeMond
  • 1985: Fabio Parra
  • 1986: Andrew Hampsten
  • 1987: Raúl Alcalá
  • 1988: Erik Breukink
  • 1989: Fabrice Philipot
  • 1990: Gilles Delion
  • 1991: Álvaro Mejía
  • 1992: Eddy Bouwmans
  • 1993: Antonio Martín
  • 1994–1995: Marco Pantani
  • 1996–1998: Jan Ullrich
  • 1999: Benoît Salmon
  • 2000: Francisco Mancebo
  • 2001: Óscar Sevilla
  • 2002: Ivan Basso
  • 2003: Denis Menchov
  • 2004: Vladimir Karpets
  • 2005: Yaroslav Popovych
  • 2006: Damiano Cunego
  • 2007: Alberto Contador
  • 2008–2010: Andy Schleck
  • 2011: Pierre Rolland
  • 2012: Tejay van Garderen
  • 2013: Nairo Quintana
  • 2014: Thibaut Pinot
  • 2015: Nairo Quintana
  • 2016: Adam Yates
  • 2017: Simon Yates
  • p
  • r
  • u
  • 1976: Alfio Vandi
  • 1977: Mario Beccia
  • 1978: Roberto Visentini
  • 1979: Silvano Contini
  • 1980: Tommy Prim
  • 1981: Giuseppe Faraca
  • 1982: Marco Groppo
  • 1983: Franco Chioccioli
  • 1984: Charly Mottet
  • 1985: Alberto Volpi
  • 1986: Marco Giovannetti
  • 1987: Roberto Conti
  • 1988: Stefano Tomasini
  • 1989–90: Vladimir Poulnikov
  • 1991: Massimiliano Lelli
  • 1992–93: Pavel Tonkov
  • 1994: Evgeni Berzin
  • nije dodijeljena (1995–2006)
  • 2007: Andy Schleck
  • 2008: Riccardo Riccò
  • 2009: Kevin Seeldraeyers
  • 2010: Richie Porte
  • 2011: Roman Kreuziger
  • 2012: Rigoberto Urán
  • 2013: Carlos Betancur
  • 2014: Nairo Quintana
  • 2015: Fabio Aru
  • 2016–17: Bob Jungels
  • p
  • r
  • u
1880–1899
  • Léon Houa (1892–1894)
  • (1895–1907, nije održana)
1900–1919
  • André Trousselier (1908)
  • Victor Fastre (1909)
  • (1910, not held)
  • Joseph Van Daele (1911)
  • Omer Verschoore (1912)
  • Maurice Moritz (1913)
  • (1914–1918, nije održana)
  • Léon Devos (1919)
1920–1939
  • Léon Scieur (1920)
  • Louis Mottiat (1921–1922)
  • René Vermandel (1923–1924)
  • Georges Ronsse (1925)
  • Dieudonné Smets (1926)
  • Maurice Raes (1927)
  • Ernest Mottard (1928)
  • Alphonse Schepers (1929)
  • Hermann Buse (1930)
  • Alphonse Schepers (1931)
  • Marcel Houyoux (1932)
  • François Gardier (1933)
  • Théo Herckenrath (1934)
  • Alphonse Schepers (1935)
  • Albert Beckaert (1936)
  • Éloi Meulenberg (1937)
  • Alfons Deloor (1938)
  • Albert Ritserveldt (1939)
1940–1959
  • (1940–1942, nije održana)
  • Richard Depoorter (1943)
  • (1944, nije održana)
  • Jan Engels (1945)
  • Prosper Depredomme (1946)
  • Richard Depoorter (1947)
  • Maurice Mollin (1948)
  • Camille Danguillaume (1949)
  • Prosper Depredomme (1950)
  • Ferdinand Kübler (1951–1952)
  • Alois De Hertog (1953)
  • Marcel Ernzer (1954)
  • Stan Ockers (1955)
  • Fred De Bruyne (1956)
  • Frans Schoubben i Germain Derycke (1957)
  • Fred De Bruyne (1958–1959)
1960–1979
  • Albertus Geldermans (1960)
  • Rik Van Looy (1961)
  • Jef Planckaert (1962)
  • Frans Melckenbeeck (1963)
  • Willy Bocklant (1964)
  • Carmine Preziosi (1965)
  • Jacques Anquetil (1966)
  • Walter Godefroot (1967)
  • Valere Van Sweevelt (1968)
  • Eddy Merckx (1969)
  • Roger De Vlaeminck (1970)
  • Eddy Merckx (1971–1973)
  • Georges Pintens (1974)
  • Eddy Merckx (1975)
  • Joseph Bruyère (1976)
  • Bernard Hinault (1977)
  • Joseph Bruyère (1978)
  • Dietrich Thurau (1979)
1980–1999
  • Bernard Hinault (1980)
  • Josef Fuchs (1981)
  • Silvano Contini (1982)
  • Steven Rooks (1983)
  • Sean Kelly (1984)
  • Moreno Argentin (1985–1987)
  • Adri van der Poel (1988)
  • Sean Kelly (1989)
  • Eric Van Lancker (1990)
  • Moreno Argentin (1991)
  • Dirk De Wolf (1992)
  • Rolf Sørensen (1993)
  • Evgeni Berzin (1994)
  • Mauro Gianetti (1995)
  • Pascal Richard (1996)
  • Michele Bartoli (1997–1998)
  • Frank Vandenbroucke (1999)
2000–2019
  • Paolo Bettini (2000)
  • Oscar Camenzind (2001)
  • Paolo Bettini (2002)
  • Tyler Hamilton (2003)
  • Davide Rebellin (2004)
  • Alexander Vinokourov (2005)
  • Alejandro Valverde (2006)
  • Danilo Di Luca (2007)
  • Alejandro Valverde (2008)
  • Andy Schleck (2009)
  • Alexander Vinokourov (2010)
  • Philippe Gilbert (2011)
  • Maxim Iglinsky (2012)
  • Dan Martin (2013)
  • Simon Gerrans (2014)
  • Alejandro Valverde (2015)
  • Wout Poels (2016)