Carlos Sastre

Karlos Sastre Kandil Icône cycliste
Karlos Sastre na Tur de Fransu 2008. godine
Lične informacije
Ime Karlos Sastre
Datum rođenja 1975. 4. 22. (22-04-1975) (2002 god.)
Državljanstvo  Španija
Visina 1.73 m
Težina 60 kg
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina Drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1998 — 2001
2002 — 2008
2009 — 2010
2011
ONCE
CSC (Tinkoff)
Cervélo TestTeam
Geox-TMC
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 1 (2008)
  Brdske etape: 1 (2008)
Vuelta a Espanja
  Brdske etape: 1 (2000)

Podaci od: 27. mart 2016..

Karlos Sastre (šp. Carlos Sastre Candil; 22. april 1975.) je bivši španski profesionalni biciklista u periodu od 1998. do 2011. Sa timom Sakso bank, u kome je proveo 6 godina, osvojio je Tur de Frans 2008. godine, što mu je najveći uspeh u karijeri. Sastre nikad nije bio pozitivan na doping testu niti je bio umešan u bilo kakvu istragu vezanu za doping.

Karijera

Početak karijere

Kad je Sastre bio mali, profesionalni biciklista Francisko Ignjacio San Roman je živio u njihovoj kući, pre nego je postao amater, Sastrea je trenirao otac.

Prvi profesionalni ugovor potpisao je 1997. godine sa timom ONC, gde je uglavnom služio kao radnik i zabilježio je tek po neku pobedu, sve dok nije pokazao svoju snagu u brdima i osvojio brdsku klasifikaciju na Vuelta a Espanji 2000. godine i završio je na osmom mestu u generalnom plasmanu. 2001. osvojio je jednu etapu na Vuelta Burgos trci.

2002. godine prešao je u tim CSC i prve sezone nije uspio da ostvari pobedu, dok su mu najznačajniji rezultati peto mesto na turu Romandije i deseto mesto na Tur de Fransu.

2003. godine pobedio je na jednoj etapi na Tur de Fransu i završio je na devetom mestu u generalnom plasmanu. Pre početka 2004. godine, Sastre i lider tima SCS Ivan Baso, trenirali su u Bostonu kako bi popravili hronometarske sposobnosti, što je pomoglo Sastreu da osvoji osmo mesto na Tur de Fransu i šesto mesto na Vuelta a Espanji.

2005. godine došao je na Tur de Frans kao prvi pomoćnik Ivanu Basu i završio ga je na 21 mestu. Nakon Tura, bio je lider tima na Vuelta a Espanji, gde je konačno uspio da osvoji podijum, završivši treći, iza Denisa Menjšova i prvobitnog pobednika, Roberta Erasa. Erasu je kasnije pobeda oduzeta zbog pozitivnog doping testa i pripala je Menjšovu, dok je Sastreu pripalo drugo mesto, što mu je bio najveći uspeh u dotadašnjoj karijeri.

2006

2006. godine, vozio je sva tri grand tura. na Điro d'Italiji pomagao je Ivanu Basu da osvoji, a sam je završio na 43 mestu. Plan je bio da Sastre bude Basov pomoćnik i na Tur de Fransu, ali dan pre početka Tura, tim SCS je suspendovao Basa zbog umešanosti u doping, što je omogućilo Sastreu da bude lider, a ovaj je to u potpunosti iskoristio. Sastre je bio dobar u brdskim etapama i pre hronometra na etapi 19, bio je drugi, 14 sekundi iza Oskara Pereira. Hronometar je završio na 20 mestu i izgubio dosta vremena. Na kraju je završio četvrti, iza pobednika Flojda Landisa, Oskara Pereira i Andreasa Kludena. Kasnije je Landisu oduzeta pobeda zbog dopinga i Sastreu je pripalo treće mesto. Na Vuelta a Espanji osvojio je četvrto mesto.

2007

2007. godine, Sastre je imao još jednu uspešnu grand tur sezonu. Na Tur de Fransu osvojio je četvrto mesto, 7 minuta iza pobednika Alberta Kontadora, dok je na Vuelta a Espanji osvojio drugo mesto, 3'31" iza pobednika Denisa Menjšova.

2008

Na Tur de Fransu 2008. godine, Sastre je bio jedan od favorita, uz Australijanca Kadela Evansa, Španca Alehandra Valverdea i Rusa Denisa Menjšova. Pored njih, tu su bili i Sastreovi suvozači, braća Šlek.

Sastre je bio prilično rezervisan u prvom delu Tura, njegov suvozač, Frenk Šlek je uzeo lidersku majicu nakon etape 15. Na 17 etapi, Sastre je pokazao svoju klasu, pobedivši na Alp du Ezu sa preko dva minuta ispred Kadela Evansa, uzevši majicu od Frenka Šleka, koji je tada bio minut i po iza. Sastre je znao da su i on i braća Šlek loši hronometraši i da ova prednost možda ne bude dovoljna, ali uspeo je da pobedi Tur sa 58 sekundi ispred Evansa. Endi Šlek je osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, a tim CSC je bio najbolji tim na Turu.

Sastre je pokušao da osvoji i Vueltu, ali je završio na trećem mestu. Na kraju sezone nije uspio da se dogovori oko ugovora i napustio je SCS tim.

2009—2011

2009. godine prešao je u švajcarski Servelo Test Tim (fr. Cervélo TestTeam), gdje se zadržao jednu sezonu Na Điro d'Italiji, pobedio je na kraljevskoj etapi, koja je trajala sedam sati. Sastre je pobedio i na etapi 19, takođe iz bega. Na kraju je osvojio drugo mjesto na Điru, iza nekadašnjeg suvozača, Ivana Basa. Na Turu je završio tek na 16. mjestu. 2010. godine, zabeležio je još dva završetka u top 10, sedmo mjesto na Điru i osmo na Vuelti, Tur je završio na 20. mjestu. Ukupno je bio 15 puta u top 10 na tri grand tura. 2010. osvojio je treće mesto na klasiku San Sebastijan. Karijeru je završio 2011. godine u pro-kontinentalnom timu Geoks, sa kojim je osvojio treće mesto na Turu Austrije. Vozio je i Điro i završio ga na 30 mestu, a Vuelta a Espanju na 20 mestu. Zadnju pobedu ostvario je na Kriterijumu Ovijeda 2011. godine.

Spoljašnje veze

Carlos Sastre na Wikimedijinoj ostavi
  • Zvanični veb-sajt
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rezultati Karlosa Sastrea na Tur de Fransu
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
  • 1933: Vicente Trueba
  • 1934: René Vietto
  • 1935: Félicien Vervaecke
  • 1936: Julián Berrendero
  • 1937: Félicien Vervaecke
  • 1938: Gino Bartali
  • 1939: Sylvère Maes
  • 1947: Pierre Brambilla
  • 1948: Gino Bartali
  • 1949: Fausto Coppi
  • 1950: Louison Bobet
  • 1951: Raphaël Géminiani
  • 1952: Fausto Coppi
  • 1953: Jesús Loroño
  • 1954: Federico Bahamontes
  • 1955–1956: Charly Gaul
  • 1957: Gastone Nencini
  • 1958–1959: Federico Bahamontes
  • 1960–1961: Imerio Massignan
  • 1962–1964: Federico Bahamontes
  • 1965–1967: Julio Jiménez
  • 1968: Aurelio González Puente
  • 1969–1970: Eddy Merckx
  • 1971–1972: Lucien Van Impe
  • 1973: Pedro Torres
  • 1974: Domingo Perurena
  • 1975: Lucien Van Impe
  • 1976: Giancarlo Bellini
  • 1977: Lucien Van Impe
  • 1978: Mariano Martínez
  • 1979: Giovanni Battaglin
  • 1980: Raymond Martin
  • 1981: Lucien Van Impe
  • 1982: Bernard Vallet
  • 1983: Lucien Van Impe
  • 1984: Robert Millar
  • 1985: Luis Herrera
  • 1986: Bernard Hinault
  • 1987: Luis Herrera
  • 1988: Steven Rooks
  • 1989: Gert-Jan Theunisse
  • 1990: Thierry Claveyrolat
  • 1991–1992: Claudio Chiappucci
  • 1993: Tony Rominger
  • 1994–1997: Richard Virenque
  • 1998: Christophe Rinero
  • 1999: Richard Virenque
  • 2000: Santiago Botero
  • 2001–2002: Laurent Jalabert
  • 2003–2004: Richard Virenque
  • 2005–2006: Michael Rasmussen
  • 2007: Mauricio Soler
  • 2008 Bernhard Kohl Carlos Sastre
  • 2009 Franco Pellizotti
  • 2010: Anthony Charteau
  • 2011: Samuel Sánchez
  • 2012: Thomas Voeckler
  • 2013: Nairo Quintana
  • 2014: Rafał Majka
  • 2015: Chris Froome
  • 2016: Rafał Majka
  • 2017: Warren Barguil
  • p
  • r
  • u
  • 1935: Eduardo Molinar
  • 1936: Salvador Molina
  • 1941: Fermín Trueba
  • 1942: Julián Berrendero
  • 1945: Julián Berrendero
  • 1946–1947: Emilio Rodríguez
  • 1948: Bernardo Ruiz
  • 1950: Emilio Rodríguez
  • 1955: Giuseppe Buratti
  • 1956: Nino Defilippis
  • 1957–58: Federico Bahamontes
  • 1959: Antonio Suárez
  • 1960–1962: Antonio Karmany
  • 1963–1965: Julio Jiménez
  • 1966: Gregorio San Miguel
  • 1967: Mariano Díaz
  • 1968: Francisco Gabica
  • 1969: Luis Ocaña
  • 1970: Agustín Tamames
  • 1971: Joop Zoetemelk
  • 1972: José Manuel Fuente
  • 1973–1974: José-Luis Abilleira
  • 1975–1976: Andrés Oliva
  • 1977: Pedro Torres
  • 1978: Andrés Oliva
  • 1979: Felipe Yáñez
  • 1980: Juan Fernández Martín
  • 1981–1983: José Luis Laguía
  • 1984: Felipe Yáñez
  • 1985–1986: José Luis Laguía
  • 1987: Luis Herrera
  • 1988: Álvaro Pino
  • 1989: Óscar Vargas
  • 1990: José Martín Farfán
  • 1991: Luis Herrera
  • 1992: Carlos Hernandez
  • 1993: Tony Rominger
  • 1994: Luc Leblanc
  • 1995: Laurent Jalabert
  • 1996: Tony Rominger
  • 1997–1999: José María Jiménez
  • 2000: Carlos Sastre
  • 2001: José María Jiménez
  • 2002: Aitor Osa
  • 2003–2004: Félix Cárdenas
  • 2005: Joaquim Rodríguez
  • 2006: Egoi Martínez
  • 2007: Denis Menjšov
  • 2008–2011: David Moncoutié
  • 2012: Simon Clarke
  • 2013: Nicolas Edet
  • 2014: Luis León Sánchez
  • 2015–2016: Omar Fraile