Carlos Sastre
| |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Karlos Sastre na Tur de Fransu 2008. godine | |||||||
Lične informacije | |||||||
Ime | Karlos Sastre | ||||||
Datum rođenja | 1975. 4. 22. (22-04-1975) (2002 god.) | ||||||
Državljanstvo | Španija | ||||||
Visina | 1.73 m | ||||||
Težina | 60 kg | ||||||
Informacije o timu | |||||||
Trenutno član tima | Završio karijeru | ||||||
Disciplina | Drumski | ||||||
Tip vozača | Brdaš | ||||||
Profesionalna karijera | |||||||
1998 — 2001 2002 — 2008 2009 — 2010 2011 | ONCE CSC (Tinkoff) Cervélo TestTeam Geox-TMC | ||||||
Uspesi | |||||||
Tur de Frans | |||||||
Tur de Frans | 1 (2008) | ||||||
Brdske etape: | 1 (2008) | ||||||
Vuelta a Espanja | |||||||
Brdske etape: | 1 (2000) | ||||||
Podaci od: 27. mart 2016.. |
Karlos Sastre (šp. Carlos Sastre Candil; 22. april 1975.) je bivši španski profesionalni biciklista u periodu od 1998. do 2011. Sa timom Sakso bank, u kome je proveo 6 godina, osvojio je Tur de Frans 2008. godine, što mu je najveći uspeh u karijeri. Sastre nikad nije bio pozitivan na doping testu niti je bio umešan u bilo kakvu istragu vezanu za doping.
Karijera
Početak karijere
Kad je Sastre bio mali, profesionalni biciklista Francisko Ignjacio San Roman je živio u njihovoj kući, pre nego je postao amater, Sastrea je trenirao otac.
Prvi profesionalni ugovor potpisao je 1997. godine sa timom ONC, gde je uglavnom služio kao radnik i zabilježio je tek po neku pobedu, sve dok nije pokazao svoju snagu u brdima i osvojio brdsku klasifikaciju na Vuelta a Espanji 2000. godine i završio je na osmom mestu u generalnom plasmanu. 2001. osvojio je jednu etapu na Vuelta Burgos trci.
2002. godine prešao je u tim CSC i prve sezone nije uspio da ostvari pobedu, dok su mu najznačajniji rezultati peto mesto na turu Romandije i deseto mesto na Tur de Fransu.
2003. godine pobedio je na jednoj etapi na Tur de Fransu i završio je na devetom mestu u generalnom plasmanu. Pre početka 2004. godine, Sastre i lider tima SCS Ivan Baso, trenirali su u Bostonu kako bi popravili hronometarske sposobnosti, što je pomoglo Sastreu da osvoji osmo mesto na Tur de Fransu i šesto mesto na Vuelta a Espanji.
2005. godine došao je na Tur de Frans kao prvi pomoćnik Ivanu Basu i završio ga je na 21 mestu. Nakon Tura, bio je lider tima na Vuelta a Espanji, gde je konačno uspio da osvoji podijum, završivši treći, iza Denisa Menjšova i prvobitnog pobednika, Roberta Erasa. Erasu je kasnije pobeda oduzeta zbog pozitivnog doping testa i pripala je Menjšovu, dok je Sastreu pripalo drugo mesto, što mu je bio najveći uspeh u dotadašnjoj karijeri.
2006
2006. godine, vozio je sva tri grand tura. na Điro d'Italiji pomagao je Ivanu Basu da osvoji, a sam je završio na 43 mestu. Plan je bio da Sastre bude Basov pomoćnik i na Tur de Fransu, ali dan pre početka Tura, tim SCS je suspendovao Basa zbog umešanosti u doping, što je omogućilo Sastreu da bude lider, a ovaj je to u potpunosti iskoristio. Sastre je bio dobar u brdskim etapama i pre hronometra na etapi 19, bio je drugi, 14 sekundi iza Oskara Pereira. Hronometar je završio na 20 mestu i izgubio dosta vremena. Na kraju je završio četvrti, iza pobednika Flojda Landisa, Oskara Pereira i Andreasa Kludena. Kasnije je Landisu oduzeta pobeda zbog dopinga i Sastreu je pripalo treće mesto. Na Vuelta a Espanji osvojio je četvrto mesto.
2007
2007. godine, Sastre je imao još jednu uspešnu grand tur sezonu. Na Tur de Fransu osvojio je četvrto mesto, 7 minuta iza pobednika Alberta Kontadora, dok je na Vuelta a Espanji osvojio drugo mesto, 3'31" iza pobednika Denisa Menjšova.
2008
Na Tur de Fransu 2008. godine, Sastre je bio jedan od favorita, uz Australijanca Kadela Evansa, Španca Alehandra Valverdea i Rusa Denisa Menjšova. Pored njih, tu su bili i Sastreovi suvozači, braća Šlek.
Sastre je bio prilično rezervisan u prvom delu Tura, njegov suvozač, Frenk Šlek je uzeo lidersku majicu nakon etape 15. Na 17 etapi, Sastre je pokazao svoju klasu, pobedivši na Alp du Ezu sa preko dva minuta ispred Kadela Evansa, uzevši majicu od Frenka Šleka, koji je tada bio minut i po iza. Sastre je znao da su i on i braća Šlek loši hronometraši i da ova prednost možda ne bude dovoljna, ali uspeo je da pobedi Tur sa 58 sekundi ispred Evansa. Endi Šlek je osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, a tim CSC je bio najbolji tim na Turu.
Sastre je pokušao da osvoji i Vueltu, ali je završio na trećem mestu. Na kraju sezone nije uspio da se dogovori oko ugovora i napustio je SCS tim.
2009—2011
2009. godine prešao je u švajcarski Servelo Test Tim (fr. Cervélo TestTeam), gdje se zadržao jednu sezonu Na Điro d'Italiji, pobedio je na kraljevskoj etapi, koja je trajala sedam sati. Sastre je pobedio i na etapi 19, takođe iz bega. Na kraju je osvojio drugo mjesto na Điru, iza nekadašnjeg suvozača, Ivana Basa. Na Turu je završio tek na 16. mjestu. 2010. godine, zabeležio je još dva završetka u top 10, sedmo mjesto na Điru i osmo na Vuelti, Tur je završio na 20. mjestu. Ukupno je bio 15 puta u top 10 na tri grand tura. 2010. osvojio je treće mesto na klasiku San Sebastijan. Karijeru je završio 2011. godine u pro-kontinentalnom timu Geoks, sa kojim je osvojio treće mesto na Turu Austrije. Vozio je i Điro i završio ga na 30 mestu, a Vuelta a Espanju na 20 mestu. Zadnju pobedu ostvario je na Kriterijumu Ovijeda 2011. godine.
Spoljašnje veze
- Zvanični veb-sajt
- Profil na biciklističkoj arhivi
- Rezultati Karlosa Sastrea na Tur de Fransu
- p
- r
- u
- 1903: Maurice Garin
- 1904: Henri Cornet
- 1905: Louis Trousselier
- 1906: René Pottier
- 1907–08: Lucien Petit-Breton
- 1909: François Faber
- 1910: Octave Lapize
- 1911: Gustave Garrigou
- 1912: Odile Defraye
- 1913–14: Philippe Thys
- 1915–18: Prvi svjetski rat
- 1919: Firmin Lambot
- 1920: Philippe Thys
- 1921: Léon Scieur
- 1922: Firmin Lambot
- 1923: Henri Pélissier
- 1924–25: Ottavio Bottecchia
- 1926: Lucien Buysse
- 1927–28: Nicolas Frantz
- 1929: Maurice De Waele
- 1930: André Leducq
- 1931: Antonin Magne
- 1932: André Leducq
- 1933: Georges Speicher
- 1934: Antonin Magne
- 1935: Romain Maes
- 1936: Sylvère Maes
- 1937: Roger Lapébie
- 1938: Gino Bartali
- 1939: Sylvère Maes
- 1940–46: Drugi svjetski rat
- 1947: Jean Robic
- 1948: Gino Bartali
- 1949: Fausto Coppi
- 1950: Ferdinand Kübler
- 1951: Hugo Koblet
- 1952: Fausto Coppi
- 1953–55: Louison Bobet
- 1956: Roger Walkowiak
- 1957: Jacques Anquetil
- 1958: Charly Gaul
- 1959: Federico Bahamontes
- 1960: Gastone Nencini
- 1961–64: Jacques Anquetil
- 1965: Felice Gimondi
- 1966: Lucien Aimar
- 1967: Roger Pingeon
- 1968: Jan Janssen
- 1969–72: Eddy Merckx
- 1973: Luis Ocaña
- 1974: Eddy Merckx
- 1975: Bernard Thévenet
- 1976: Lucien Van Impe
- 1977: Bernard Thévenet
- 1978–79: Bernard Hinault
- 1980: Joop Zoetemelk
- 1981–82: Bernard Hinault
- 1983–84: Laurent Fignon
- 1985: Bernard Hinault
- 1986: Greg LeMond
- 1987: Stephen Roche
- 1988: Pedro Delgado
- 1989–90: Greg LeMond
- 1991–95: Miguel Indurain
- 1996: Bjarne Riis
- 1997: Jan Ullrich
- 1998: Marco Pantani
- 1999–2005: rezultati poništeni zbog dopinga
- 2006: Óscar Pereiro
- 2007: Alberto Contador
- 2008: Carlos Sastre
- 2009: Alberto Contador
- 2010: Andy Schleck
- 2011: Cadel Evans
- 2012: Bradley Wiggins
- 2013: Chris Froome
- 2014: Vincenzo Nibali
- 2015–2017: Chris Froome