I Seungman

Seungman Lee
이승만
I Seungman

1. predsjednik Provizionalne vlade Republike Koreje
Mandat
11. rujna 1919. – 21. ožujka 1925.
Potpredsjednik   Ahn Čang-ho
Prethodnik Sunjong, car Koreje
(kao car)
Nasljednik Park Eunsik

Mandat
24. srpnja 1948. – 26. travnja 1960.
Potpredsjednik   Ji Si-jeong
Seong-su Kim
Ham Tae-young
Chang Myon
Jun Po-sun
Prethodnik  Kim Gu
(zadnji predsjednik Provizionalne vlade)
Nasljednik Jun Po-sun

Rođenje 26. ožujka 1875.
Hwanghae, Koreja
Smrt 19. srpnja 1965.
Honolulu, Havaji, SAD
Politička stranka Liberalna stranka
Supružnik Franziska Donner
Vjera metodist

Seungman Lee, poznat i kao Lee Seungman ili Yee Sung-man (korejski 이승만, Hwanghae, 26. ožujka 1875. - Honolulu, 19. srpnja 1965.), korejski političar i državnik, obnašatelj dužnosti prvog predsjednika Južne Koreje.

Životopis

Rani život i karijera

Seungman Lee je rođen 26. ožujka 1875. godine u provinciji Hwanghae, u aristokratskoj obitelji. U mladosti je odgojen u metodističkoj školi u Seulu, prešao je na kršćanstvo. Od 1896. godine postao je članom Kluba za neovisnost. Tijekom svoje mladosti zatvaran je radi otpora japanskoj hegemoniji i zagovaranja demokratskoj reformi, prvi put u 22. godini. Proveo je sedam godina u zatvoru. Kasnije u životu postupat će prema protivnicima onakao kako se s njim postupalo.

Rhee je nastavio ostati u SAD-u; ovaj potez je opisan kao "egzilu" gdje je studirao najprije na Sveučilištu George Washington, a zatim Sveučilište na Harvardu i Princetonu.

Kad se 1910. godine vratio kući u Koreju, Japan ju je već bio anektirao. Bunio se protiv japanske monarhije. Morao je pobjeći u Kinu gdje su on i ostali borci za nezavisnu Koreju osnovali Provizionalnu Vladu, a Rhee je imenovan predsjednikom, no kasnije je smijenjen zbog zlouporabe vlasti koja mu je bila povjerena.

Kad je umro posljednji car Koreje, Rhee se vratio kući, prije ostalih boraca za nezavisnost, jer su ga Saveznici najbolje poznavali.

Uspon na vlast i predsjedništvo

Kad je 1945. godine završio Drugi svjetski rat, Japan je prestao biti okupator. Koreja je podijeljena na dva dijela, Sjevernu, u kojoj su vladali komunisti i bila je ustrojena po sovjetskom modelu, dok je Južna Koreja bila kapitalistička zemlja.

Rhee je stupio na položaj predsjednika Južne Koreje 1948. godine. Već prije nego je 1950. godine izbio Korejski rat, preuzeo je diktatorske ovlasti. Mučio je i zatvarao komuniste i općenito ljevičare. Njegova desna ruka, Kim Chang-ryong, vodio je sigurnosne službe.

Postao je veoma nepopularan u očima međunarodne zajednice. Tijekom njegovih 12 godina vladavine (1948. - 1960.) počinjeni su mnogi zločini, a posebice je zvjerski bio masakr na otoku Jeju, gdje je vojska pobila oko 35 000 pobunjenika i civila.[1] Iako su se masakri događali i u režimima poslije njega nisu bili toliko okrutni i rašireni.

Nakon što je izmijenio Ustav tako da se na njega ne odnosi ograničenje o osam godina na vlasti. Natjecao se za treći mandat (1956.) i pobijedio u namještenim izborima 1952. godine. Protivnici su mu ubijani i mučeni.

Pad s vlasti i smrt

Nakon što je osvojio i četvrti mandat, nezadovoljstvo oporbe i studentski prosvjedi prerasli su u opću pobunu protiv omrznutog Rheeja, 26. travnja 1960. godine. Također je bio prozvan da je pronevjerio (ukrao) 20 milijuna vladinih dolara. Dva dana nakon početka demonstracija, pobjegao je sa ženom i sinom na Havaje gdje je i umro u 90. godini od moždanog udara, 19. srpnja 1965. godine. Tjedan dana poslije smrti, tijelo mu je transportirano u Južnu Koreju i pokopano na nacionalnom groblju u Seulu.

Djela

Rhee je objavio 3 knjige. Glavno mu je djelo Japan iznutra koje je objavljeno 1939. godine. Ostala djela:

  • Duh neovisnosti (1904.)
  • Neutralnost pod utjecajem Sjedinjenih Država (1912.)

Izvori

  1. Müller, Anders Riel (19 April). „One Island Village's Struggle for Life, Land, and Peace”. Korea Policy Institute. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-26. Pristupljeno 2019-03-05. 

Vanjske veze

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Syngman Rhee
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

AzijaAfrikaAmerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti

Normativna kontrola Uredi na Wikidati