Julio Lozano Díaz

Julio Lozano Díaz
Predsjednik Hondurasa
Mandat 5. prosinca 1954. – 21. listopada 1956.
Potpredsjednik	bez potpredsjednika
Prethodnik	Juan Manuel Gálvez
Nasljednik	Vojna hunta Roberto Gálvez Barnes Roque Jacinto Rodríguez Herrera Héctor Caraccioli Moncada
Rođenje	27. ožujka 1885. Tegucigalpa, Honduras
Smrt	20. kolovoza 1957. Miami, FL, Sjedinjene Države
Politička stranka	Nacionalna stranka
Supružnik	Laura Vigil de Lozano
Zanimanje	računovođa

Julio Lozano Díaz (Tegucigalpa, 27. ožujka 1885. – Miami, FL, 20. kolovoza 1957.) bio je honduraški političar, najpoznatiji po tome što je bio potpredsjednik (1949. – 1954.) i predsjednik Hondurasa (1954. – 1956.).

Rođen u Tegucigalpi, Lozano Díaz je bio školovani računovođa te je prije političke karijere radio u administraciji nekoliko honduraških i stranih kompanija. Godine 1933. postao je potpredsjednik Nacionalnog kongresa, a obnašao je i ministarske funkcije u administracijama predsjednika Tiburcija Caríasa Andina i Juana Manuela Gálveza Duróna; u potonjoj administraciji je bio i potpredsjednik. Godine 1953. održani su opći izbori u Hondurasu, na kojima je pobijedio liberalni kandidat Ramón Villeda Morales, ali bez potrebne apsolutne većine, što je dovelo do pat pozicije u kojoj je stara vlast faktički nastavila obnašati svoje dužnosti, unatoč smjeni.

Kada je Gálvez Durón u studenom 1954. godine napustio zemlju zbog obavljanja zdravstvenih pretraga u Sjedinjenim Državama, Lozano Díaz je preuzeo predsjedničke dužnosti te ubrzo (već u prosincu) uzurpirao vlast, vjerujući kako je Gálvez Durón odstupio s funkcije zbog zdravstvenih razloga. Uz to, iskoristio je i pat poziciju nastalu nakon izbora 1953. godine, tvrdeći kako Villeda nije legalno izabrani nasljednik (Villeda i još neki liberalni čelnici su potjerani u egzil). Lozano Díaz je bio izrazito omražen predsjednik, a njegove političke odluke bile su izrazito nepopularne među narodom; s druge strane, Richard Nixon, tadašnji potpredsjednik Sjedinjenih Država, posjetio je Lozana i tako mu pružio podršku. Lozanu u prilog nisu išle ni česte bolesti, koje su ga pogađale tokom uzurpiranog mandata.

Dok je Lozano nastojao konsolidirati vlast, u zemlji je jačao otpor te je došlo do formiranja skupine unutar honduraške vojske koja je već u kolovozu htjela izvesti državni udar, ali su planovi odgođeni. Lozano i njegova koalicija su nedugo zatim pobijedili na namještenim izborima, što je bio direktni povod za vojni udar koji će se dogoditi u listipadu 1956. godine. Vojska, koja je već ranije htjela svrgnuti Lozana, izvela je mirni puč, poništila izbore i preuzela kontrolu nad državom; tokom narednih nešto više od godinu dana, zemljom će upravljati vojna hunta, koja je omogućila demokratizaciju zemlje.

Nakon svrgavanja u puču, Lozano Díaz je pobjegao iz zemlje te je na koncu umro u Miamiju 1957. godine.

• p
• r
• u

Predsjednici Hondurasa

Napomena: Italik označava vršitelja dužnosti predsjednika

Državni poglavar
(1824–1838)

• Dionisio de Herrera (1824–1827)
• José Justo Milla (1827)
• Anacleto Bendaña (1827)
• José Jeronimo Zelaya (1827)
• Francisco Morazán (1827–1828)
• Diego Vigil (1828–1829)
• Francisco Morazán (1829)
• Juan Ángel Arias (1829–1830)
• Francisco Morazán (1830)
• José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
• José Antonio Márquez (1831–1832)
• José Francisco Milla (1832–1833)
• Joaquín Rivera Bragas (1833)
• Francisco Ferrera (1833–1834)
• Joaquín Rivera Bragas (1834)
• José María Bustillo (1834–1835)
• Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
• José María Martínez (1836–1837)
• Justo José de Herrera (1837–1838)

Savjetnik za izvršnu vlast
(1838–1839)

• José María Martínez Salinas (1837–1838)
• José Lino Matute (1838–1839)
• Juan Francisco de Molina (1839)
• Felipe Neri Medina (1839)
• Juan José Alvarado (1839)
• José María Guerrero (1839)
• José María Bustillo (1839)
• Vijeće ministara (1839)

Predsjednik
(1839–danas)

• José Francisco Zelaya (1839–1841)
• Francisco Ferrera (1841–1843)
• Vijeće ministara (1843)
• Francisco Ferrera (1843–1845)
• Vijeće ministara (1845)
• Coronado Chávez (1845–1847)
• Vijeće ministara (1847)
• Juan Lindo (1847–1848)
• Felipe Bustillo (1848)
• Juan Lindo (1848–1852)
• José Francisco Gómez (1852)
• José Trinidad Cabañas (1852–1853)
• José Francisco Gómez (1853)
• José Trinidad Cabañas (1853–1855)
• Juan Francisco López (1855)
• José Santiago Bueso (1855)
• Francisco de Aguilar (1855–1856)
• José Santos Guardiola (1856–1862)
• José Francisco Montes (1862)
• Victoriano Castellanos Cortés (1862)
• José Francisco Montes (1862–1863)
• José María Medina (1863)
• Francisco Inestroza (1863–1864)
• José María Medina (1864–1865)
• Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
• José María Medina (1866–1867)
• Juan Francisco López (1867)
• José María Medina (1867–1868)
• Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
• Francisco Cruz Castro (1869–1970)
• José María Medina (1870)
• Inocente Rodríguez (1870)
• José María Medina (1870–1872)
• Crescencio Gómez Valladares (1872)
• Carlos Céleo Arias (1872–1874)
• Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
• José María Zelaya (1876)
• Ponciano Leiva Madrid (1876)
• Marcelino Mejía (1876)
• Crescencio Gómez Valladares (1876)
• José María Medina (1876)
• Marco Aurelio Soto (1876–1883)
• Vijeće ministara (1883)
• Luis Bográn Barahona (1883–1886)
• Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
• Luis Bográn Barahona (1887–1891)
• Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
• Rosendo Agüero (1893)
• Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
• Policarpo Bonilla (1894–1899)
• Terencio Sierra (1899–1903)
• Vijeće ministara (1903)
• Juan Ángel Arias (1903)
• Manuel Bonilla (1903–1907)
• Privremena vladina hunta (1907)
• Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
• Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
• Manuel Bonilla (1912–1913)
• Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
• Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
• Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
• Vijeće ministara (1919)
• Rafael López Gutiérrez (1919)
• Vicente Mejía Colindres (1919)
• Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
• Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
• Vijeće ministara (1924)
• Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
• Miguel Paz Barahona (1925–1929)
• Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
• Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
• Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
• Julio Lozano Díaz (1954–1957)
• Vojna hunta (1956–1957)
• Ramón Villeda Morales (1957–1963)
• Oswaldo López Arellano (1963–1971)
• Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
• Oswaldo López Arellano (1972–1975)
• Juan Alberto Melgar (1975–1978)
• Policarpo Paz García (1978–1982)
• Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
• José Simón Azcona (1986–1990)
• Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
• Carlos Roberto Reina (1994–1998)
• Carlos Roberto Flores (1998–2002)
• Ricardo Maduro (2002–2006)
• Manuel Zelaya (2006–2009)
• Roberto Micheletti (2009–2010)
• Porfirio Lobo (2010–2014)
• Juan Orlando Hernández (2014–2022)
• Xiomara Castro (2022–danas)