Togo

Togoanska Republika
République Togolaise
Zastava Grb
GesloTravail, Liberté, Patrie
(francuski: Rad, sloboda, domovina)
Državna himna: "Salut à toi, pays de nos aïeux"
Glavni gradLomé
Službeni jezici francuski
Vođe
 -  Predsjednik Faure Gnassingbé
Uspostava Od Francuske 27. travnja 1960.
Površina
 -  Ukupno 56,785 km2 (122.)
 -  Voda (%) 5
Stanovništvo
 -  Popis iz 2002  5.556.812 (124.)
 -  Gustoća 98/km2
Valuta CFA franak
Pozivni broj 228
Web domena .tg

Togo je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na zapadu s Bjelokosnom Obalom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Togo je među državama svijeta površinom najsličniji Hrvatskoj (veći je za 243 km²).

Geografija

Zemlja se prostire u smjeru sjever-jug u duljini od oko 550 km, s širinom od 40 do 130 km. Zbog izduženog oblika Togo zahvaća više zemljopisnih zona koje se nastavljaju iz susjednih zemalja: na krajnjem jugu nalazi se obalna nizina s plitkim lagunama, na sjeveru i jugu reljef je ravan ili valovit (sjevernu ravnicu pokriva savana), dok se u središtu i na krajnjem sjeverozapadu teren izdiže (najviša točka Agou, 986 m).

Historija

O povijesti Toga pre dodira s Europljanima malo je poznato. U 18. stoljeću obalu današnjeg Toga kontrolisala je Danska, ali krajem 19. veka u velikom talasu evropske kolonizacije ovo je područje zauzela Nemačka. Nemački Togo uključivao je i istočni deo današnje Gane. Posle Prvog svetskog rata koloniju su poeelile Velika Britanija kojoj je pripao zapadni deo i Francuska koja je dobila istok s većinom prometne infrastrukture koju su izgradili Nijemci.

Kad su se 1950-ih afričke zemlje počele pripremati za dekolonizaciju, postavilo se pitanje sudbine podijeljenog Toga. Britanski se Togo na plebiscitu 1956. izjasnio za priključenje britanskoj Zlatnoj obali i dvije su kolonije stvorile neovisnu Ganu. U francuskom je dijelu 1960. proglašen samostalni Togo. Godine 1963. u državnom je udaru svrgnut i ubijen prvi predsjednik Sylvanus Olympio, a 1967. u novom je udaru na vlast došao načelnik glavnog stožera oružanih snaga, potpukovnik (kasnije general) Étienne Eyadéma.

Eyadéma se kombinacijom klijentelizma i represije održao na vlasti sve do smrti u veljači 2005. po čemu je rekorder među afričkim vođama. Godine 1974. proveo je afrikanizaciju svih osobnih imena u zemlji, promijenivši vlastito u Gnassingbé. Tijekom 1970-ih stanje togoanskog gospodarstva poboljšalo se zahvaljujući prihodima od fosfata, ali kad su početkom 80-ih cijene fosfata na svjetskom tržištu pale Togo je zahvatila duboka gospodarska kriza. Eyadéma je uspio preživjeti val demokratizacije u Africi 1990-ih i pobijediti na trima izborima koje su međunarodni promatrači raznoliko ocijenili. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je sin Faure Gnassingbé.

Stanovništvo

Stanovništvo Toga sastoji se od oko 20 etničkih skupina. Dvije najveće su narod Ewe koji živi na jugu i Kabye sa sjevera. Ova su dva naroda u nedavnoj togoanskog povijesti često bila politički sukobljena (dugogodišnji predsjednik Eyadéma pripadao je narodu Kabye i mnogi su ga optuživali za favoriziranje sjevernog dijela zemlje). Jezici Ewea i Kabyea služe i međusobnom sporazumijevanju manjih skupina. Francuski je jezik uprave i višeg obrazovanja.

Vjerski, više od polovice stanovnika pripada domaćim religijama. Kršćana je nešto manje od 30%, a muslimana oko 20%.

Ekonomija

Togoansko gospodarstvo temelji se na komercijalnoj i nekomercijalnoj poljoprivredi te rudarstvu i trgovini. Najvažnije izvozne kulture su pamuk, kava i kakao. Izvoze se i fosfati.

BDP je za 2004. procijenjen na 1600 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Gradovi

Togo na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Samostalne države

 Alžir    Angola    Benin    Bocvana    Burkina Faso    Burundi    Centralnoafrička Republika    Čad    Džibuti    Egipat1    Ekvatorijalna Gvineja    Eritreja    Esvatini    Etiopija    Gabon    Gambija    Gana    Gvineja    Gvineja Bisau    Južna Afrika    Južni Sudan    Kamerun    Kenija    Komori    Demokratska Republika Kongo    Republika Kongo    Lesoto    Liberija    Libija    Madagaskar    Malavi    Mali    Maroko    Mauricijus    Mauritanija    Mozambik    Namibija    Niger    Nigerija    Obala Slonovače    Ruanda    Sejšeli    Senegal    Sijera Leone    Somalija    Sudan    Sveti Toma i Princip    Tanzanija    Togo    Tunis    Uganda    Zambija    Zelenortska Republika    Zimbabve

Zavisni teritoriji
 CeutaKanarski otoci Kanari MelillaŠpanija Plazas de soberanía
Nepriznate državeNejasan status
1 Djelomično u Aziji.
  • p
  • r
  • u
Zemlje članice Pokreta nesvrstanih
Punopravne članice

 Alžir (1961)    Angola (1964)    Benin (1964)    Bocvana (1970)    Burkina Faso (1973)    Burundi (1964)    Centralnoafrička Republika (1964)    Čad (1964)    DR Kongo (1961)    Džibuti (1983)    Egipat (1961)    Ekvatorijalna Gvineja (1970)    Eritreja (1995)    Etiopija (1961)    Gabon (1970)    Gambija (1973)    Gana (1961)    Gvineja (1961)    Gvineja Bisau (1976)    Južna Afrika (1994)    Kamerun (1964)    Kenija (1964)    Komori (1976)    Lesoto (1970)    Liberija (1964)    Libija (1964)    Madagaskar (1973)    Malavi (1964)    Mali (1961)    Maroko (1961)    Mauricijus (1973)    Mauritanija (1964)    Mozambik (1976)    Namibija (1979)    Niger (1973)    Nigerija (1964)    Obala Slonovače (1973)    Republika Kongo (1964)    Ruanda (1970)    Sveti Toma i Princip (1976)    Senegal (1964)    Sejšeli (1976)    Sijera Leone (1964)    Somalija (1961)    Sudan (1961)    Svaziland (1970)    Tanzanija (1964)    Togo (1964)    Tunis (1961)    Uganda (1964)    Zambija (1964)    Zelenortska Republika (1976)    Zimbabve (1979)

 Antigva i Barbuda (2006)    Bahami (1983)    Barbados (1983)    Belize (1976)    Bolivija (1979)    Čile (1973)    Dominika (2006)    Dominikanska Republika (2000)    Ekvador (1983)    Grenada (1979)    Gvajana (1970)    Gvatemala (1993)    Haiti (2006)    Honduras (1995)    Jamajka (1970)    Kuba (1961)    Kolumbija (1983)    Nikaragva (1979)    Panama (1976)    Peru (1973)    Surinam (1983)    Sveti Kristofor i Nevis (2006)    Sveta Lucija (1983)    Sveti Vincent i Grenadini (2003)    Trinidad i Tobago (1970)    Venezuela (1989)

 Afganistan (1961)    Azerbejdžan (2011)    Bahrein (1973)    Bangladeš (1973)    Brunej (1993)    Butan (1973)    Filipini (1993)    Indija (1961)    Indonezija (1961)    Irak (1961)    Iran (1979)    Istočni Timor (2003)    Jemen (1961)    Jordan (1964)    Kambodža (1961)    Katar (1973)    Kuvajt (1964)    Laos (1964)    Libanon (1961)    Maldivi (1976)    Malezija (1970)    Mjanmar (1961)    Mongolija (1993)    Nepal (1961)    Oman (1973)    Pakistan (1979)    Palestina (1976)    Saudijska Arabija (1961)    Singapur (1970)    Sirija (1964)    Sjeverna Koreja (1976)    Šri Lanka (1961)    Tajland (1993)    Turkmenistan (1995)    Ujedinjeni Arapski Emirati (1970)    Uzbekistan (1993)    Vijetnam (1976)

 Belorusija (1998)

 Fidži (2011)    Papua Nova Gvineja (1993)    Vanuatu (1983)

Bivše članice

 Argentina (1973-1991)    Kipar (1961-2004)    Malta (1973-2004)    SFR Jugoslavija1 (1961-1992)    Ukrajina (2010-2014)

Promatrači
Države

 Argentina    Armenija    Bosna i Hercegovina    Brazil    Crna Gora    Hrvatska    Južni Sudan    Kazahstan    Kina    Kirgistan    Kostarika    Meksiko    Paragvaj    Rusija    Salvador    Srbija    Tadžikistan    Ukrajina    Urugvaj    Vatikan

Organizacije

Afrička unija   Afro-azijska organizacija ljudske solidarnosti   Arapska liga   Commonwealth   Front de Libération Nationale Kanak et Socialiste   Hostosijanski nacionalni pokret za nezavisnost   Južni centar   Međunarodni institut za nesvrstane studije   Organizacija islamske konferencije   Svjetsko mirovno vijeće   Ujedinjeni narodi

1 Uključuje i SR Jugoslaviju